Marketing
Opstanak u drugoj dimenziji
Boban Knežević: »Poslednji Srbin«, SF roman, Alnari, Beograd, 2009.
Ovaj monumentalni fantastični roman Bobana Kneževića nudi sve što bi zagriženi čitatelj SF-a, pa čak i fantasyja iz ovih naših krajeva mogao poželjeti. Radnja je razlomljena u nekoliko vremenskih i prostornih struna; likova ima poveliki broj, ali ipak ih uspijevamo držati na oku; protagonisti su s ovih naših poznatih prostora i to ih porijeklo uvelike određuje u njihovim postupcima, odlukama i izboru pred dilemama koje im se obilato pružaju. Zatim, pozornica ovoga romana praktički je cijeli svijet, ali se bitni ključevi za poznavanje i prepoznavanje svega bitnog u ovome romanu nalaze baš na našim prostorima, zakopani u davnoj prošlosti s jedva naslutivim odjecima u današnjici. Naposljetku, traume nedavne prošlosti balkanskih prostora dozirano su prisutne u određenjima životnih putova nekih likova kao baština koje se protagonisti uglavnom žele otresti, iako ih zauzvrat stižu zadaće, odgovornosti i izazovi puno većeg značaja. U igri je sudbina malih naroda, ali i sudbina čovječanstva; a tajna oko koje se vrti priča malo-pomalo se razotkriva kao najveća tajna svih zemaljskih vremena, prostora i svjetonazora, tajna vrijedna odbacivanja sveg prethodnog života.
Na dnu jednog nepristupačnog kanjona u zapadnoj Bosni nalazi se prolaz u drugi svijet ili drugu dimenziju; jedan od svega nekoliko takvih prolaza na cijeloj kugli zemaljskoj koji prognanike i stradalnike iz raznih razdoblja ljudske povijesti vodi u siguran svijet puno prostraniji od ovog poznatog, no važnije od njegove veličine je da je to svijet u kome nema ratova ni totalitarizama, u kome nema ni prijetnje ni mogućnosti genocida. Taj prolaz povezuje sudbine nekih povijesnih ličnosti iz srednjovjekovnog razdoblja bosanske i srednjoevropske povijesti s nizom likova iz današnjice, mahom srpskih iseljenika rasutih širom svijeta; i po (naizgled) drugoj liniji s posebnom kastom tzv. »čuvara prolaza«, odabranom skupinom ljudi čija je glavna briga čuvanje sigurnosti onodimenzionalnog svijeta, kao i održavanje protočnosti i sigurnosti međudimenzionalnih prolaza.
Kompleksno ustrojstvo neprimjetnog paralelnog postojanja dvaju svjetova vrlo je domišljato usložnjeno i kompozicijom romana, u kome se kroz 415 vrlo napetih stranica smjenjuju brojne paralelne ili uzročno-posljedično vezane radnje. Svijet iz druge dimenzije malo-pomalo otkriva svoje običnim ljudima neshvatljive osobine, suprotne uvriježenim fizikalnim zakonitostima, pogotovo onim prostor-vremenskima, a to je otkrivanje dramaturški odlično izvedeno, najprije anegdotama o neobičnim pojavama u zemaljskoj svakodnevici likova, a kasnije i gotovo parodičnim imitiranjem klasičnih književnih ekspedicijskih avantura, pa sve do nadnaravnih obreda nužnih za poticanje ili očuvanje nadnaravnih svojstava odabranih likova.
Zanimljivosti i čitkosti romana uvelike doprinose česte promjene težišta zapleta i očišta pripovjedača, česta pretapanja i zamjene subjektivnosti likova, te solidno napeta detekcija ukupne slike, smisla i svrhovitosti tog paralelnog svijeta. Mane bi mu mogle biti presložena konstrukcija paralelnog svijeta te razloga i metoda njegova očuvanja, jer zbog te složenosti poneki moguće važni detalji ispadaju iz vida ili ih se zaboravi pred najezdom onih atraktivnijih; i poneka nedosljednost u manje važnim fabularnim granama. Kao cjelina, »Poslednji Srbin« je zasigurno jedan od najozbiljnije i najpažljivije koncipiranih južnoslavenskih fantastičnih romana posljednjeg desetljeća, s originalnom idejom i žanrovski vrlo atraktivnom izvedbom.
(Objavljeno u Glasu Istre, 11. lipnja 2010.)
Post je objavljen 02.12.2010. u 08:32 sati.