Dugo se nisam javljala, to je dobro bila sam zaposlena. Nažalost ne pravi posao, već volonterski.
Volontiram sa zlostavljanom djecom, to mi je super.
Svaki dan je drugačiji, svako dijete posebno je na svoj način. Nekad su tužni, nekad sretni. Ali puno daju, kad daju ljubav, daju je u neizmjernim količinama. To je zapanjujuće, s obzirom da su živjeli bez ljubavi.
A isto tako ljubav i traže, nikako ih nahraniti.
Ali zato je ovdje Bog. Bog Isus Krist koji mene hrani ljubavlju i mudrošću da ih mogu malene nahraniti.
Malene koji su preslatki i predragi, koji ne traže ništa materijalno, ništa opipljivo.
Oni traže zagrljaj, vrijeme, igru, učenje, čitanje priča... Jedan predivan nevin svijet koji mi daje snagu i motivaciju da i dalje kod njih odlazim i provodim vrijeme sa njima.
Bože, neizmjerno si velik, neizmjerno si moćan, neizmjerno voliš i daješ. Zato te molim za svakodnevnu mudrost, ljubav, radost i osmijeh na mom licu da ih predam malenima. Ali te molim i za pravi posao koji mi je potreban da bi preživjela. Amen
Post je objavljen 01.12.2010. u 22:38 sati.