Marketing
Tokugawa administracija i birokracija
Tokugawa klan - I dio
Tokugawa klan - II dio
Preuzimanjem vodećih i važnih pozicija u društvu od članova Tokugawa klana i
njihovih simpatizera i suradnika nakon 1600. godine,stvoren je kompleksan i
razgranat sistem birokracije i administracije kojem je bila svrha očuvati klan
Tokugawa što duže na vlasti na njihovo zadovoljstvo,ali i na dobrobit svih
stanovnika tadašnjeg Japana.
Službeno je na vrhu piramide vlasti bio car koji je živio u carskoj palači u Kyotu.
Stvarnu vlast imao je shogun koji je bio zapovjednik carske vojske,a živio je u dvorcu
Edo (danas carska palača) u gradu Edo (danas Tokyo).Ispod shoguna su bili
pokrajinski vladari - daimyoi kojih je bilo preko 200.Uz daimyoe,u istom rangu
tu je bio i tairo (eng. "great elder").Tairo je bio visoko pozicionirani dužnosnik
Tokugawa bakufua tj. bakuhan taisei-ja.U slučaju nužde presjedavao je tijelom
koje se zvalo Roju a o kojem će biti riječi nešto kasnije.Tairo je postajao netko iz
klanova bliskih Tokugawa klanu.Ako je shogun bio odustan ili bolestan,tairo je taj
koji bi preuzimao vodeću lidersku poziciju u Edo dvorcu.
Ispod tairo-a nalazio se roju (stariji vijećnik),član vijeća starijih dužnosnika
koje je imalo 4-5 vijećnika.Roju je imao puno zaduženja,moglo bi se reći da je
bio zadužen za opće državne poslove (vidi wikipedia).Oni koji su bili direktno
podređeni starijim vijećnicima (roju) zvali su se wakadoshiyori,a uvedeni su
1631. godine.Ispod velikog vijeća (roju) nalazilo se izvršno vijeće (bugyo)
koje se opet granalo prema vrsti posla ( jisha-bugyo,kita-machi-bugyo,
minami-machi-bugyo,honjo machi-bugyo,gaikoku-bugyo,gunkan-bugyo,
gusoku-bugyo),a postojalo je osim u Edu (Edo machi-bugyo) i u svakom
većem gradu i regiji (Hakodate bugyo,Kanagawa bugyo,Kyoto Shoshidai,
Nagasaki bugyo,Niigata bugyo,Nikko bugyo,Osaka jodai,Sado bugyo,
Yamada bugyo...).Također postojala su i sudska vijeća (hyojoshu).
U Tokugawa shogunatu postavljeni su uvjeti za vojnu službu: na svakih 10.000 koku*,
daimyo je bio dužan na zahtjev dati 350 ljudi s vatrenim oružjem,60 strijelaca s lukom,
150 kopljanika,20 zastavnika,170 konjanika i 2150 pješaka.
Daimyoi koji su bili odmah ispod shoguna,imali su određenu samostalnost.
Mogli su zadržati vlastitu vojsku,tijela uprave,porezni sustav,sustav vlasti.
Početkom 17. stoljeća sve je više daimyoa mijenjalo svoje lokalne sustave
kako bi se uskladili sa shogunovim načinom upravljanja i do kraja stoljeća svi
su se prilagodili rutini koju je donijela stabilnost.Većinu zemlje u ime shoguna
nadzirali su daimyoi a u tome su im pomagali niži vazali (hatamoto** i gokenin***).
U devedesetim godinama 17. stoljeća ukupno je bilo 240 daimyoa (105 tozama
daimyo,115 fudai daimyo i 20 shinpana).Najveći posjed imao je Tokugawa Ieyasu
(2,557 milijuna kokua),manji broj velikaša imao je veće posjede,većina su imali
između 10.000 i 50.000 kokua.
U sistemu bakuhan taisei personalnom politikom državne službe bile su
namijenjene samo vazalima velikaša,a visina položaja ovisila je o vazalovom
nasljednom položaju.Tako su viši službenici bakufua dolazili iz redova starijih
shogunovih vazala,daimyo fudai.Niži shogunovi vazali,hatamoto i gokenin,
obavljali su niže poslove i poslove pratilaca i čuvara.
Do godine 1700.-te uveden je čitav niz zakona kojima je jasno bio određen
način stanovanja,odijevanja,svakodnevnog ponašanja,vrstu oružja i dužnosti
za pojedine skupine vazala.
Članovi velikog vijeća (roju) koji su po površini svoje zemlje (od 30.000 do
100.000 kokua) bili daimyo fudai,zajednički su vodili opće državne poslove,
dok su službenici s položajem hatamoto (do 10.000 kokua) vodili niže
administrativne poslove,kako je već rečeno.Osoblje u središnjem uredu za
financije (kanjosho) nadziralo je načelnike općine (daikan) koji su upravljali
područjem pod vlašću daimyoa,prije svega vodeći brigu o tome da seoski
poglavari (shoya) i njihovi podređeni održavaju mir i šalju zakonom propisani
porez.U Edu i u drugim gradovima,gradski suci (machi bugyo) nadzirali su
susjedne poglavare koji su održavali gradski red i osiguravali usluge i posebne
doprinose po želji viših vlasti.Drugi uredi bakufua nadzirali su hramove i svetišta,
rijeke,puteve,luke,šume,rudnike,kovnice,skladišta,urede za izgradnju i popravke,
tvornice oružja,vatrogasne službe i niz drugih objekata.
Najviši pozicionirani službenik Tokugawa shogunata u Kyotu bio je sudac
(shoshidai),stariji dužnosnik bakufua čija je zadaća bila održavati dvor mirnim i
rješavati nastale probleme.
Društvo je bilo podijeljeno na 4 staleža (ratnici,seljaci,obrtnici i trgovci - shinkosho)
a popularno je bilo Konfuchijevo učenje koje je podupiralo taj društveni poredak.
To je naravno bila teorija koja je u praksi funkcionirala ipak malo drugačije tj. ljudi su
se prilagođavali u skladu s mogućnostima i s obzirom kojeg su staleža bili.
gore,poduka Konfuchijeva učenja samurajima u Tokugawa shogunatu
Ispod tih nekoliko tisuća ljudi vladajućih slojeva (carski dvor,shogunov dvor,
budističko i shinto svećenstvo) bilo je pučanstvo koje je činilo osnovna
spomenuta 4 staleža koja možemo još suziti na ratnike,građane i seljake.Ratnike
(samurai,bushi) kontrolirali su njihovi gospodari daimyoi,koji su također bili ratnici.
Građane (među koje su spadali i građani i obrtnici) nadzirali su određeni
poglavari koji su odgovarali službenicima imenovanim od strane gospodara
dvorca-grada.Seljake su nadzirali seoski službenici odgovrni pokrajinskim nadzornicima
koje je imenovao velikaš koji je sam bio podčinjen višem činovniku u svome
dvorcu-gradu.Odvojeni zapovjedni lanci povezivali su vladare s njihovim vazalima,
gradskim pukom i seoskim stanovništvom.Sam shogun imao je oko 17.000 vazala,
daimyoi oko tisuću.Većina vazala živjela je skromno (neki su bili i siromašni) sa
svojim obiteljima u neposrednoj blizini vladara.Prema jednoj procjeni,u Edu je
služinčad u obiteljima samuraja činila oko 10 % gradskog stanovništva.
gore,agrikulturalne tehnike Edo razdoblja
U Kyotu (Shimbara) i Edu (Yoshiwara) postojale su posebne četvrti u kojima su
živjeli i radili razni zabavljači,pjevači,plesači,glumci,pripovjedači,mađioničari i
iluzionisti.Prostiucija je bila dozvoljena samo u ovim navedenim četvrtima,a
ulaz (za goste) i izlaz (za one koji žive i rade) se dozvoljavao samo uz posebne
propusnice.Bordeli su imali vlastitu organizaciju i hijerarhiju te zapovjedni lanac
koji je bio pod gradskom vlašću.
gore,ulaz u Yoshiwaru
Vladari Edo razdoblja (1600-1868) su prostituciju od početka smatrali pitanjem
društvenog upravljanja,a izvorna pravila iz godine 1617. pri osnivanju četvrti
Yoshiwara pokazuju o čemu su vodili brigu:
1. Nijedna ustanova (za prostitutke) neće dobiti dozvolu za rad izvan dopuštene
četvrti.Bez obzira na to odakle dolazi zahtjev za njihovim uslugama,kurtizane se
neće prostituirati izvan ove četvrti.
2. Nijedna stranka u bordelu ne smije ostati dulje od jednog dana i jedne noći.
3. Kurtizane ne smiju nositi skupocjenu odjeću izvezenu zlatom ili srebrom.Svugdje
će nositi jednostavnu,plavu pamučnu odjeću.
4. Zgrade u crvenoj četvrti neće biti raskošne,i bit će u skladu s građevinskim stilom
grada Eda.
5. Osoba nepoznata podrijetla i čudna ponašanja koja bude lutala po četvrti mora dati
svoju adresu bez obzira na to kojem sloju pripada bio to samuraj ili trgovac.Bude li i
dalje sumnjiva,smjesta će biti prijavljena lokalnoj policiji.
Kasnije se oglašenim pravilima neuspješno pokušalo zabraniti takvo poslovanje izvan
dopuštene četvrti i objavljivalo se da:
Osim liječnika,nitko ne smije jahati (na konju,u kočiji ili nosiljci) unutar zidova
četvrti Yoshiwara.A unutar zidova ne smiju se unositi koplja i dugi mačevi.
gore,Shimabara Tayuu,prostitutka visoke klase u kvartu Shimabara u Kyotu
Ovako strukturirano društvo održavalo se uz male promjene do dolaska
crnih brodova (kurofune),kada se počelo naglo mijenjati (Bakumatsu razdoblje) ali o
tome nekom drugom prilikom.
# bilješke & fusnote #
* koku - općenito,mjera za obujam;0,27 kubičnih metara drva;180 litara žita ili riže;
ta je količina riže bila dovoljna za prehranu jednog vojnika u službi daimyoa za
godinu dana;koliko je kokua imao daimyo,toliko je vojnika mogao imati u svojoj službi;
na pitanje kako su mogli preživjeti s praktično dvije šake kuhane riže dnevno,u Japanu
će vam reći da su oni jeli neljuštenu rižu koja se vari u želucu pet,šest sati i ostavlja
osjećaj sitosti;danas se jede oljuštena riža koja se provari za dvadesetak minuta i
onda ste ponovo gladni;
** hatamoto - "stjegonoša",srednji vazal Tokugawa bakufua;po rangu iznad gokenina,
a ispod fudai daimyoa;
*** gokenin - vazali bakufuau razdoblju Kamakura shogunata (1191-1333),niži vazali
bakufua u Tokugawa shogunatu (1603-1868);
# izvori kojim sam se služio #
01. Conrad Totman,"Povijest japana",Zagreb,2003.
02. Božidar Pesarić,"Kratka povijest Japana",Zagreb,2010.
Post je objavljen 30.07.2011. u 23:59 sati.