Mislim da pojam zahvalnosti spada u one pomalo zaboravljene, romantično-nostalgične emocije s obzirom na društvo, tj. svijet u kojem živimo. Predblagdanska groznica je definitivno u punom zamahu i kao da su jedine riječi koje slušamo sa svih strana , kupite i trošite. Živimo u potrošačkom društvu, materijalistički orijentiranom i koliko god da mnogi imaju, uvijek se želi više.Da li možda na taj način popunjavaju praznine u sebi, sve više se govori i o ovisnosti o šopingu, gomilanju stvari koje u većini slučajeva niti ne trebaju takvim osobama. Ali, nezadovoljstvo, s druge strane je veliko, standard je nizak, kriza je, nezaposlenost je u porastu iz mjeseca u mjesec. Nažalost, i sama trenutno spadam u kategoriju nezaposlenih i sasvim je razumljivo da smo ogorčeni, frustrirani, ljuti, možda čak i bijesni. Ali, da li uopće više primjećujemo stvari na kojima bi trebali biti zahvalni, zbog kojih bi trebali biti sretni, ili konstantno prepuni nezadovoljstva kukamo zbog onih koje bi željeli u datom trenutku a ne možemo ih imati....Da li smo na bilo čemu zahvalni, da li možemo pronaći zadovoljstvo u bilo čemu, ili jednostavno, mnoge stvari i ljude oko sebe uzimamo zdravo za gotovo, kao da se podrazumijevaju same po sebi.Nedavno sam gledala reportažu o beskućnicima u Hrvatskoj, kojih je naravno svakim danom sve više.Postali su beskućnici iz raznih razloga, spavaju u skloništima, kojih je jako malo i hrane se u pučkim kuhinjama ili crkvenim organizacijama.Postoje još na svu sreću, iako ih nema puno, određeni ljudi i organizacije, entuzijasti, koji razmišljaju o takvim ljudima , trude se od srca i žele im pomoći.Takav život nam se čini nezamisliv, naravno. Biti bez krova nad glavom, pogotovo kada je zima, bez topline doma, tople vode i hrane, ali i bez obitelji, prijatelja, bilo koje osobe koja će nas utješiti, ohrabriti, razgovarati s nama, nasmiješiti nam se ili jednostavno biti uz nas kada to trebamo.Sve su to stvari i situacije koje većina od nas ima i o kojima, vjerojatno nikada niti ne razmišlja.Mislim da bi trebali postati zahvalni, svjesno i budno zahvalni, zahvalni na svim onim stvarima i ljudima koji su svakodnevno tu, na dohvat ruke, i početi ih cijeniti.Možda bi nam životi postali ispunjeniji, ljepši i bogatiji. Živimo u takvom društvu gdje smo navikli primati, ali nam je nekako puno teže dati.Dar može dati svatko, to može biti vrijeme poklonjeno osobi koja to treba, lijepa riječ ohrabrenja ili utjehe, moralna podrška u nekoj kriznoj situaciji, odjeća koju silne godine držimo u svom ormaru, znajući da ju više nikada nećemo staviti na sebe ili igračke s kojima se naša djeca godinama ne igraju. Mnogo toga može biti nekome prekrasan dar i svatko može darovati nešto, u skladu sa svojim mogućnostima.U svakom gradu postoje razni centri koji prikupljaju odjeću, obuću, igračke i opremu za djecu, hranu.Osvrnimo se za trenutak oko sebe, sigurna sam da mnogi od nas imaju i više nego što nam zaista treba, bitno je otvoriti srce i promijeniti način razmišljanja.Kada počnemo davati, na određen način , biti će nam vraćeno, onime što baš tada trebamo.I budimo zahvalni, za naizgled obične, ali dragocjene stvari, kao što su topli dom, voda ili hrana, za obitelj, djecu, zdravlje, drage prijatelje koji su uz nas, nečiji iskreni osmijeh ili lijepu riječ.Prijeđimo iz ove mahnite predblagdanske groznice kupovanja i gomilanja u davanje , zahvalnost, pomoć, podršku i utjehu.Prilike su svuda oko nas...da li ih prepoznajemo, to je pitanje koje si trebamo postaviti.Možda možemo nekome promijeniti i uljepšati ove blagdane, možda možemo utješiti ili ohrabriti nekoga, a mislim da ćemo tako pomoći i sebi, početi mijenjati sebe i osjetiti zahvalnost što smo tu.....zbog nekoga. Jer, u konačnici, kada dajemo, ne postajemo siromašniji, ne odričemo se, već postajemo bogatiji , sretniji, zahvalniji i bolji ljudi.Uljepšajmo nekome život i budimo zahvalni na Životu
Post je objavljen 30.11.2010. u 21:44 sati.