Meni moja seksualnost nije baš najjasnija nikad bila. Mogu samo reći da sam sigurna kako voli bit promjenjivom i neuhvatljivom. Mislim, sve je to na mjestu, privlače mene muškarci, ali ne uvijek, ponekad me i odbijaju. Većina me, većinom vremena, odbija, ustvari. Pogotovo kad progovore. Na slikama ih više volim. Žene me isto tako ne privlače, iako su mi mahom ugodnije oku. Imaju ljepše oči, mora im se to priznati. Tople su. Imaju i te krivine, udubine, izbočine, jastučiće, koščice, glatku kožu, mekane su, ljepše se kreću, ljepše ih je vidjet, kako god. Muškarci, ili imaju škembu, ili su štapići. Ravno i dosadno, nekako. I oblače se nekako ravno i dosadno. I hodaju bezveze. I uglavnom su sivi i dosadni. I ono kad izbace pileća prsa pa se gegaju kao da su si na ramena nakalemili vješalicu, ono su smiješni. Ali nisu privlačni dok su tako smiješni, dapače, čak, štoviše. Kad malo bolje razmislim, muškarci su baš bljak.
Osim tih nekih par dana u mjesecu. Onda se događa neka čudna deformacija s tim bezveznim muškarcima, postaju odjednom nekako zanimljivi. Čak i njihove gluposti zvone onda na duhovito. I lica im postaju mekša i nježna, i oči tople i vlažne, skroz se izmijene ti muškarci u tih par dana. Čudo jedno. I ja im se onda počnem smješkati, i smješkaju se oni meni, i baš bude lijepo tih par dana. I sunce sija, i kiša pada, i sjekire i poplave, štogod, baš bude sve nekako lijepo tih dana. I Mužjak, ako mi je onda u blizini, ne mogu odoljeti a da ga ne držim za ruku, glavu, nogu, a najradije onu guzicu sočnu, što dulje i što češće, pa se onda i on nekako lijepo smješka. Samo tih par dana u mjesecu sve je med i mlijeko i toplo i vlažno i otvoreno i klizno.
Ostali dani su nepredvidljivi. To je jedino u njima sigurno. Ali nisu nikad baš tako čudno lijepi. Jok.
Post je objavljen 30.11.2010. u 09:16 sati.