Još sam budan, nadam se i čekam…čekam…čekam…čekam da mi kažeš da je šala. Ona jedna od tvojih slatkih smicalica koje mi toliko voliš servirati iz dana u dan. I vraćam film unazad, tješim se da je nemoguće, da će jutro biti pametnije, ali kako minute prolaze bolna činjenica sve mi se više uvlači u svijest, a u grlu knedla, na grudima stijena, u želucu grč. Znao sam da će ovaj dan kad-tad doći, ali zašto baš danas? Zašto baš danas da mi se cijeli svijet sruši? Zašto baš danas planovi da nam se pokvare kad smo sve lijepo isplanirali? Cijelo vrijeme našeg druženja sam ti govorio kako te volim, kako uživam biti u tvom društvu, kako ne mogu prestati misliti na tebe. Samo jedna riječ jedne poruke bacila me na pod i pokazala mi koliko te zapravo volim i koliko značiš u ovom mom nepotpunom životu.
Ja uopće ne znam vjeruješ li ti meni sve ovo što ti govorim, ali znam da si ti jedina osoba u mom životu kojoj nisam rekao niti jednu laž. Ti si jedina osoba pred kojom se nikad ne ustručavam nešto reći, ti si jedina osoba koju viđam toliko malo, a opet toliko mislim na nju. Ti si jedina…jedina moja zbog koje se ujutro budim, zbog koje preko dana dišem i zbog koje svaki dan živim. Ti si ta koja me čini potpunim i koja nikad neće osuditi ono što sam sad ili što sam bio. Sve ovo tebi zvuči nevjerojatno. Ustvari, ne nevjerojatno nego samo ne želiš prihvatiti činjenicu da nakon što si već nekom rekla ''da'', se može pojaviti netko u tvom životu, netko novi, netko drugi, netko tko te ovako voli…nema šanse…opireš se i braniš, ali moja ljubav je jača od svake prepreke, od svakog zida, od svakog prstena, čovjeka, djeteta…
I sad sam opet na dnu. Zgažen zbog ljubavi. I boli me što znam da i ti mene voliš, a životi nam se razilaze…danas si ga obilježila i nema više nazad…''Bit će kako bude'', često kažeš. Zašto onda boli toliko? Zašto se osjećam ko' da su mi sve uzeli u životu? Više nisam onaj ja kojeg si upoznala točno prije godinu dana. Ovo je novi čovjek, radi tebe, vjerujem, bolji čovjek, ali ogorčen čovjek. Čovjek koji će se trudit da bude bolji, radi tebe ljubavi…jer sam tebi to obećao. I sve što budem radio, u mojoj glavi, prolazit će tvoju kontrolu jer znam da bi ti uvijek donijela pravu odluku. I večeras imam pravo biti slomljen, imam pravo reći ti koliko te volim i koliko mi je žao zbog svega…i zbog ove nove situacije. I oprostit ćeš mi noćas što ću na trenutke biti ljut na tebe zato što se nisi držala našeg dogovora. Ta znaš da ionako samo glumim da sam ljut….
Sjedim za stolom, osvijetljen samo svjetlošću laptopa, tiho svira neka muzika, i ne čujem je, ona spava na kauču. I gledam je, razmišljam…zaslužila je sve najbolje u životu i trudit ću se da joj to dam, ali moje srce je nekom greškom u sistemu, odletjelo tebi, ljubavi moja. I ništa na svijetu to neće promijeniti…nema šanse…opireš se i braniš, ali moja ljubav je jača od svake prepreke, od svakog zida, od svakog prstena, čovjeka, djeteta… Zauvijek ću te voljeti, Sunčice moja…
Tvoj najbolji prijatelj
Post je objavljen 30.11.2010. u 01:13 sati.