Donosiš mi nove obraze
širiš obzore vedrinom
čekaš da Te sustignem
blagošću podupireš osmjehe
i kad napredak izgubi smisao
dobrodošlicom sladiš gorčinu
Daruješ me njegovom blizinom
tako lako
jednostavno
trenutno
dok vrijeme svojim bremenom
tek takne pahuljom zjenu
utišava je
čisti
boja
toplinom puni
pjeva
Neizrecivo raduješ
ali tako drugačije
svaki puta
u danu neponovljivih oblika
kad svaki udah
raskošem postojanja postoji
Ljiljana Katić, otvorenje, 26.11.2010.
Post je objavljen 29.11.2010. u 00:17 sati.