Ostajanje na mjestu guši
nepokretanje ubija
raspršenost komada
dok srce središtem okuplja
Zatrpan put težinom
lomi snagu oduzimajući
spotiče svaki pomak
dok stopala prianjaju stazi
I misli napuklih krila
tek kruženjem vrijeme tope
u bljesku nove spoznaje
osvjetljavaju otvorenost stopi
Skučen prostor kretanja
ali napredujem ustrajno
težinu blažim lakoćom
a put krčim Tobom
Ljiljana Katić, Kontesin put, 16.11.2010.
Post je objavljen 27.11.2010. u 02:07 sati.