Mislila sam sve do danas kako me u turizmu, kao ni u zdravstvu ništa ne može iznenaditi i opet sam se prevarila.
Sam turizam može se svesti pod prodavanje doživljaja, a ja sam ga danas bome dobila.
Za zdravstvo zaista ne znam pod što se može svesti, osim pod molitvu za zdravlje?
Surfajući netom u potrazi za bazenom za oko mi zapne lijep Maximilijanov bazen u Stubičkim toplicama.
Ne, ne onaj u hotelu već u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju...i tu priča počinje.
Naime, kako se narodski kaže "uštekala me kičma" pa sam se zaželjela blagodeti izležavanja u termalnoj vodi.
Zovem bolnicu, na internetskoj stranici piše kako je bazen otvoren osim u terapijske svrhe i za građanstvo.
- Dobar dan...(i sve što ide uz to), bazen, u koje vrijeme, koliko karta...?
- Bazen kažete? - veli lik u slušalicu - Ahaaaa, taj bazen. E on ne radi, ja se kupam u njemu kad idem s posla, inače ne radi.
- Koji radi? - Ne dam se smesti, još uvijek vjerujući u "Kupujmo hrvatsko" parolu.
- Onaj veliki - odgovara lik.
- Koja je temperatura vode? - Dosađujem dalje.
- Jebo ti pas mater, koji kurac me zajebavaš! - Dobacuje lik nekome sa strane - Vode kažete gospođo? E to je 31 ili 32 stupnja. - Ljubazno će meni.
- Oprostite gospođo, tu me zajebava neka selska baba. - Ispričava se lik, a u slušalici opet bujica psovki.
- Ima li koji topliji bazen? - Sada već ne vjerujem sama sebi što sam toliko uporna.
- Nema, jer ako se ofurite mi bi vam morali plaćati odštetu.- Samouvjereno će on.
- Hvala na informacijama i psovkama. - Uspijevam procijediti.
Lik sklapa slušalicu.
Razmišljala sam kako je to moguće, kako?????
Razmišljlala sam da li nazvati ravnatelja, pravnu službu ili nekog šefića čijoj službi lik pripada?
Onda sam odustala, jer sigurna sam kako godinama tom istom liku toleriraju takvo ponašanje.
Viđala sam to već na svoje oči.
Debili se provlače kroz seljačku simpatičnost i postaju "legende radnih mjesta".
Nitko me ne može uvjeriti kako nitko od zaposlenih u bolnici nikada nije čuo o njegovim komunikacijskim vještinama?
I što bih s isprikom da je eventualno i dobijem?
Koja korist od nje?
Da li bi ta isprika oprala gorak okus u ustima koji ostaje nakon ovakvog razgovora?
Jer, ma kakva bila ova jadna zemlja, ja je volim.
Prošla sam je uzduž i poprijeko jer zamislite, radim u turizmu.
Zato me boli ona parola "Čovjek je ključ uspjeha" kada na svoje uši čujem koliko je lažna.
Ako smo počeli birati najljubaznijeg djelatnika, sve je uzalud.
U turizmu se ljubaznost podrazumijeva, a ovako dijeliti nagrade više je nego otužno.
Mada Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Stubičke toplice nije u sustavu turizma, već zdravstva, ne smije si dozvoliti lika kakav je danas radio na centrali.
Ne smije!!!!
Zato jer sve turističke parole ostaju samo na tome, na riječima bačenim u vjetar.
Kao i na propalom eksperimentu Ministarstva zdravstva u akciji "Naša ljubaznost početak je svakog liječenja".
Post je objavljen 26.11.2010. u 17:25 sati.