Ivanu Vidoviću
Bože, kojih krila i kojega leta!
Kada džilit hitne svemiru u ralje;
kad zagrmi gromko buntovni poeta,
umah zbuni redom vladare i kralje …
Bože, kojeg zova i kojeg odziva!
Kada krv prokulja iz obje mu klijetke,
kada vihor grune snagom mitskog diva,
eho tad probudi i mrtve mu pretke.
Bože, kojeg gnjeva i koje jarosti!
Kada, pravdom nošen, tvrdi kamen grize
i kad, mrava žaleć, u ime radosti,
on domaju sniva bez mržnje i krize …
Bože, zato i Ti s nebeskog svog stana
osluhni poetu Vidović Ivana!
Zadar, 26. 11. 2010.
Post je objavljen 26.11.2010. u 03:22 sati.