Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/returnofalterego

Marketing

Ritchie Kotzen, Joe Satriani, Joe Bonamassa - nikad čuli?

Boogaloo Club Zagreb, 18.11.

Zadnjih je mjesec dana pravi raspašoj gostovanja razno raznih gitarista i to sve ono fakat sjajnih:
od bluesera (vrlo hvaljenog itd - iako mnogi smatraju da sve nešto kopira) Joe Bonamasse, evo ja to vidila i čovjek koliko god blazirano djelovao s bijelim sakoem je fakat dobar;


pa sam otišla na neki kvazi rocky-jazzy gitaristički koncert Allana Holdswortha koji tehnički fantastično svira ali je ubitačno dosadan najviše što mu je glazba jako dosadna, pa je sve skup onako jao meni. e da, i scena je ubitačno dosadna;


onda se desio sjajni Eric Sardinas, frajerčina i showman - sve opisano u pretprethodnom postu (slin slin), jel:


onda sam s veliklim guštom otišla na ljubljanski koncert (kada već u Zagreb nije došao) zaista velikog Joe Satrianija od koga je učilo ili ga navode kao idola hodre već davno priznatih i poznatih gitarista ne nužno rocka (najveći od njih Steve Vai), to je bilo stvarno (kao i u Sardinasa) takav gušt odslušati koliko taj čovjek uživa i zabavlja se na koncertima pa tebi neminovno ne može biti loše...
;

i kao pretposljednji u nizu ali ne i posljednji (2.12. je Paul Gilbert! također u Boogaloou!)

široj javnosti relativno nepoznati a fantastičan gitarista Ritchie Kotzen koji je oduševio podjednako nevjerojatnom kombinacijom 'zastrašujućeg' umijeća sviranja gitare (uz posebnu napomenu da je ovaj koncert odsvirao recimo samo prstima što je mene osobno oborilo s nogu jer nemam većeg respekta nego prema onome koji svira bez trzalice), fenomenalnog pjevačkog umijeća i seksi boje glasa što nikoga u dvorani nije ostavilo ravnodušnim. Uz to je i fascinantnog izgleda, makar na posteru za koncert izgleda da ima prodorne đavolje oči ipak nije tako. Spontanom 'klepanju' setliste (ono "ajmo se sad malo dogovoriti što bi slijedeće") i evidentnoj karizmi, frajeru je nedostajala samo komunikacija s publikom. I to kronična, ali to se priča da mu je zaista boljka i inače. Tu je dibidus totalni. Jedino je što te zna probosti svojim prodornim očima, ali tu završava sva njegova komunikacija s publikom. Poslije koncerta je bio i unjkav, no to sve skupa nije bitno kakvu smo muziku slušali u Boogaloou.



















Post je objavljen 27.11.2010. u 23:58 sati.