burt
Ćelavci jesu opet u modi, ali ćelava prsa? Čak i previše. Mi smo žene opet za sve krive. Kunem vam se da je tako. Jer čerupanje muškaraca počinje sa čerupanjem žena, a žene se ne čerupaju od glave do pete zbog muškaraca - već zbog žena Zbunjeni ste?
Ma nemate razloga biti, to je tako prosto jednostavno. Muškarcima se živo hebe za ženske dlake i žensku dlakavost, a još manje za svoju. Da nije njurganja nas žena naši bi mužjaci naokolo hodali nesputani, prirodno obrasli i zapuštani, jer je brijanje iskreno rečeno takva gnjavaža. A točku sam slobodno mogla staviti i iza - muškarcima se živo hebe. Jer u tome je poanta. Nije njima do priče, njima je do akcije. Tipu nije bitno jel´ njegova ženska depilirala noge, koliko mu je bitno da se ona na tim nogama njemu došeta, to jest učinkovito ih upotrijebi i da prostite - dobro ga sa njima stisne. Ni jedan se muškarac neće žaliti da ga dlačice njegove drage češkaju, on će samo biti prokleto sretan da ga uopće ikakvo krzno češka i u hladnim noćima grije. Daj šta daš - samo daj. U tim smo stvarima zapravo vrlo slični. Jedva čekam da se smrkne,
da se dlaka s dlakom krkne. ...........................-narodna-
Dok je ženama s druge strane, muška pažnja samo izgovor za raznorazne metode mučenja kojima podvrgavaju same sebe, da bi se zapravo što bolje i sa što manje posljedica uklopile u čopor drugih žena. To je zapravo pravi cilj svih tih ženskih kura-tortura - dobiti zeleno svjetlo od matrijahata.
Samim muškarcima žena će privući pažnju već samim time - što je ušla u prostoriju, ne zanimaju njih jesu li njene noge očerupane ili nisu, ima li brke ili nema žena u sobi, to im je sasvim dovoljno, pogotovo ako nosi tangice. Ali i tu vas moram razuvjeriti u jednoj zabludi.
Ne nose žene tangice da nam se na hlačama ne ocrtavaju gaćice - nego baš zbog toga da nam druge žene koje nose gaćice mogu vidit da nosimo tangice. Tu nije toliko riječ o tangicama i gaćicama, koliko o osvajanju i obilježavanju teritorija Sve je počelo sa prvom ženom koja je obukla tangice, nazovimo je recimo - Tangeva. Tangeva je sa svojim tangicama postala opasan uljez na teritoriju žena sa gaćicama, ona je ugrozila i od tada ugrožava njihovo lovište, pa su ove sa gaćicama prisiljene obraniti svoj teritorij evolucijskim skokom - upotrebom jednako moćnog vatrenog oružja. Baš kao što su nekoć Indijanci u sukobu sa naseljenicima morali odbaciti luk i strijele i zgrabiti puške - današnje su žene posegnule za tangicama.
I eto vam cijele mudrosti zašto žene nose neudobne tangice. Nije čak ni Adam bitan, koliko teritorij. No nemojte me samo molim vas uvjeravati da je štrik u guzici udoban, tu prozirnu argumentaciju više ni pas s maslom ne bi progutao ako se sada javi takva dezinformatorica znajte da to čini jer iznosim strogo čuvane ženske tajne, budite svjesni da odavanjem ovih detalja nosim glavu u torbi
Ali to je sve zapravo dijaboličan plan nekog muškarca koji je tangice izumio – natjerati sve žene svijeta da se međusobno potangiraju. Ne vjerujete? Ajmo se onda sjetiti bikinija. Vjerujte, doista vjerujte, muškarac inicira sukob, a kokoše ga uvijek krvavo provedu.
No vratimo se mi na temu današnje tlake, a to su - dlake Osim muške pažnje, ženama kao izgovor za čerupanje tjelesnih dlačurina često služi i higijena. Ma higijena moj đon - opet kriva drina Osim u slučajevima vjerske prirode, koje samo donekle izuzimam, došla sam do zaključka da se mi žene ne čerupamo ni zbog higijene, jer hvala bogu za to služi redoviti tuš - nego se čerupamo da nas druge očerupane žene ne bi olajavale kad promolimo nosom kroz vrata u vanjski svijet: ´A gle masne šporkulje viri joj krzno kroz čarape, bila se lina depilirat´ i zbog drugih sličnih prijateljskih primjedbi koje nam upozoravajuće odzvanjaju u glavama.
Uvjeravam vas da većinu stvari koje žene čine - one čine zbog drugih žena. Muškarci su u tome samo kolateralne žrtve ženskih plemenskih običaja i hijerarhije unutar toga plemena, odnosno vječne borbe za što višu prečku u toj hijerarhiji. U većini slučajeva kao inicijatori i nimalo nedužni hefnerovski promatrači oni izvlače tanji kraj namazan medom, kao što su recimo sa tangicama dobili na jack-potu. No ponekad, kao što je slučaj sa depiliranjem koje je preskočilo sa jednog roda na drugi, izvuku i - deblji. Pa se sada i ostali muškarci, kao žrtve onog jednog dijaboličara i većine žena, navlače na te metode mučenja u sve većem broju. A time dolazimo na temu s početka priče - muška depilacija, kroćenje krzna, održavanje dlake. A to nije jeftin sport. Dlake uzvraćaju udarac i sve mi se čini da su se dečki prešli u izračunu, redovita depilacija danas pelješi njihova tijela - ali i njihove džepove
Pogledajte samo na šta su natjerani, ti jadni maljavi muškinjosi današnjice, fakat im nije lako. Navučeni su na protuprirodno čerupanje, metroseksualizam, petrovlahizam, modnomačkizam, brrrrrrrrr... rade neke osnovne greške u koracima, to je postao protudlakoprirodni blud. Natjerale smo ono zdravo runjavo muško čeljade da se skriva, bježi u ilegalu, nosi dolčevitke na plus 30°C, stidi se svake dlake, srami se samog sebe, čerupa se do neprepoznatljivosti Doista je lijepo vidjeti nabildana glatka prsa i obrijana pazuha zbog kontroliranja znoja, ali brate šta je previše je previše. Nije svaka dlaka bauk (osim u juhi)! Šta fali pravoj muškoj bradi, mustaćima, brcima, maćavim prsima? Zašto se muškarac danas boji biti muškarac? Zašto se žbun boji biti grm? Evo primjera, pogledajte samo šta su ti nakaradni trendovi napravili Željku Joksimoviću 2004te na pozornici Eurosonga… čoek zgodan, lijep, crnooko lane moje, naočit, garav, runjav pravi balkanski muškarac jelte, izlazi pred oči Europe sređen, umiven, počešljan, zalizan, namirišan, opasan, razdrljenih prsiju, mačo ponos mačo Balkana Napaljene žene napeto na rubovima stolica iščekuju onaj trenutak kada će Željko raširiti ruke i jednim žestokim trzajem razdrljiti belu bluzu, otkriti runjavi tepihić na prsima i zaurlati: ARRRRRGGGGGHHHH!!! Sve žene u groznici grizu nokte i brišu znoj sa čela iščekujući da napokon izleti to gusto garavo krzno ispod bijela opeglana odjelca da se sudari crno sa bijelim, da penetrira Balkan sa Europom, da zavrište curice, da iskoči zeko, kadli – šok, šok, šok!
Oderana piletina! Prsa glatka i napuderisana ko bebina guza! E ju bre sramota, pu! Zločin! To je jedini razlog zašto su Srbi te godine bili drugi - Ruslana ih je pobijedila za dlaku
Mnoge su žene u noćima koje će uslijediti taj Željkov žrtvovani tepihić, taj znamen balkanske muževnosti - s razlogom bolno oplakale.
Jednim krivim potezom ljepljive trake srozaše muškarca do – puža golaća! Koje razočarenje, oduzeti muškarcu runjavost, oduzeti čovjeku muškost, oduzeti taj šlag na vrhu torte - doista krajnja izopačenost! Ošišati Samsona, oduzeti mu snagu, ošišati Željka, oduzeti mu čistu pobjedu! Ispada kao da uvijek ta prefrigana Dalila sa škarama iz prikrajka čeka pravog muškarca, čeka lukavo ga sastrići kao ovcu, iscrpiti mu snagu, potčiniti ga sebi, od njega napraviti ženu, oguliti ga kao božju golu ovcu, štoviše ovčicu runjavu, pa da mu svašta nemoćnome bludno radi Ali u tome je kvaka, to danas više nije Dalila, danas je to Da-li-boy-la. Evo zeke kako iskače iz grma!
Više nije politički korektno ni da život bude čupav i dlakav - jer bi se homo populacija mogla uvridit. Škužajte me dragi gejevi, ali svaki put kad vidim ovako nemilosrdno oguljenog jadnika, u nevjerici vrtim glavom, a pred očima mi se ukaže proces čerupanja domaće kokoše, da prostite – kokoške vulgaris. Odmah vizualiziram onaj osmuđeni kotao usred nekog blatnjavog dvorišta i neku babu kako nemilosrdno nad tim kotlom, iz kojeg se diže bijela para - naglavačke umače li ga umače onog jadnog pivca u ključalu vodu...
Cijeli mi taj žalosni proces proleti pred očima, kao horor film, evo kao da ga i sada gledam: prvo pivcu zavrnu vratom, gulp onda ga naglavačke uvale u kotao kipuće vode da ga pošteno ofure onda ga tako pošteno obarenog krenu derat i čerupat a deru ga nemilosrdno, do kože, da sve perje i paperje onim nesretnim dvorišćem frca kao lišće na povjetarcu... da bi ga na koncu onako saderanog i goluždravog naglavačke obisili o kuke da se cidi...
...tužna priča sve u svemu, jer šta je muškarac bez brkova i šta je očerupani pivac bez svoga perja? Maneken, dizajner, modni mačak? Kad danas ugledam nekog očerupanog metroseksualnog pivca, znam da je prošao kroz ovaj proces, znam da je svojevoljno žrtvovao izvor svoje snage i postao nemoćnik (u pameti?). Auch! A to boli, stvarno boli - pitajte nas žene. To što smo mi u stanju učinit same sebi - to ni Torquemada ne bi bolje osmislio. Mi smo ipak nenadmašene krvnice dlačjeg roda
Cijeli taj ženski dlakocid zapravo izaziva jezu u kostima. Kamo to sve ide? To je toliko metodički pedantno i nemilosrdno prema dlakama, da se često pitam čime su to one jadne zaslužile?
Koja je njihova krivnja pitam ja vas?! Kome su jadne dlake ikad išta skrivile (osim onima koji traže dlaku u jajetu)? Kad nas griju usred najveće zime, maze i čuvaju naše najintimnije dijelove, dijele s nama naše najveće tajne (možda je u tome stvar, eliminacija svjedoka?), češkaju nas kad nam je dosadno, a mi im kako vraćamo? One samo žele živjeti, one samo žele rasti, bujati. A mi, što im mi zvijeri činimo?
Mi nad njima činimo pokolj! Prvo se čupaju one u obrvicama, pincetom čupamo dlaku po dlaku, svaku dlaku ponaosob, zvjerski im vadimo dušu, vrcamo za njima krokodilske suze, pa slijede one u nosnicama, pa one u ušesama, pa se onda ništa milosrdnije briju paz-uha, pa se onda vade motokultivatori, šišači trave, pa se brije u zamasima gore-dole i dole-gore kao kosilica po Santiago Bernabeu, pa se brije i čupa skupa sa korijenom, pa se onda maže vrući vosak, pa se onda lipe trake, pa se onda krvnički trza i čupa, pa kad uništimo i poharamo sjevernu hemisferu to nam nije dovoljno nego krećemo i na donekle još očuvanu i poludivlju donju to jest južnu,
gdje nas čekaju netaknuti egzotični tropski krajevi – koje naprosto obožavamo pustošiti. Ide se ravno u Brazil, u srce južnih amerika, u srce Amazonije, najveću šumsku površinu planeta, pa iako znamo da to što činimo nije dobro - siječe se prašuma, uništavaju se resursi Ne štedi se prašuma, ne cijeni se bogatstvo majke prirode, nema milosti za floru i faunu, nema razumijevanja za autohtono stanovništvo tih vlažnih suptropskih predjela. To je protuprirodna tortura i mučenje majke Naturae, elementarna nepogoda, ekološka pustoš, to je zločin protiv dlakočanstva.
Pa nam ni to nije dovoljno nego se kose gustiši, divlje orhideje, smilje i bilje, sve se harači ozloglašenim konkvistadorskim - brazilskim metodama španjolske inkvizicije! Ma to je prokleto naslijeđe podaničke genocidne prošlosti, kažem vam ja, nedostatak ekološke svijesti. Te proklete brazilske metode
Čak su i ovdje na Blogu, od neodgovornih pojedinaca, davani slikoviti povijesni pregledi tog prašumskog haračenja. Uzdižu se Brazilke, jer su putene i ogoljele, Copacabana, ola-laaaaaaa, Rio de Janeiro, gole guze ko meduze. Uzdiže se jedan gnjusan dlakocid Sramota! U svemu naslućujem prstiće onog dijaboličnog jednog muškarca, onog M sa velikim slovom, onog Moriartya britvica za brijanje. Sram vas bilo gospodine Gillette!
Naravno da sam uložila svoj protest i s pravom priupitala: A gdje su u tome Brazilci? Gdje je povijest njihovih prašuma? Gdje su njihove prašumske frizure? Gdje su te slikice? Zašto se nitko nije sjetio dokumentirati muške brazilske prašume, ha?! Vrši li se i nad njima dlakocid? Kako ćemo mi to znati bez valjane dokumentacije? *debilana i nepatvoreni hrvatski hit, ma koja lejdi gaga
Ma dečki znate šta - šuma li vam materina! Otvoriše mi se oči, prokuljaše mi bolne uspomene, dok ja ovdje branim vaše elementarno pravo na runjavost, vi ga nama runjavo iza leđa Vi bi Brazilke, brazilke bi vi el'?! Gole, mlade, osmuđene. E pa kad vam je Brazil tako srcu mio, fakat ste zaslužili da obrijemo i vašu Glavu Šećera! Ogolimo i očerupajmo i tu stijenu baš kao i amazonsku prašumu! Ja se borim za očuvanje šuma, a vi nama tako. E pa neka onda krene sječa totalis! Neka pada Tunguzija! Kad je riječ o pravdi, ni jedna žrtva ne bi trebala biti strašna. Pa ajmo đetići, ajmo junaci da i vas vidim - na brazilski.Ordem e progrešo, bratstvo i jedinstvo, puž i golać... Ajmo lipo i od vaših šuma napraviti dokumentiranu studiju, u cilju sveopće ekološke ravnopravnosti i povijesne istine
Ma nije Dalila uopće bila blesava, pametna ženska dlakemi, tek sad vidim, sve mi je odjednom jasno Sve to treba očerupat. A razlog ne može biti opravdaniji nego što je, pa je red da ga iskreno i otvoreno iznesemo - nećemo mi vas naši dragi mili muškinjosi očerupati zbog higijene, privlačnosti, obilježavanja teritorija, žigosanja, ljepote i kojekakvih prozirnih izgovora, već zbog dobre stare zdrave ženske – osvete
Ivana Trump je to tako lijepo rekla Žene očerupajte im sve! parafrazirajući onu staru narodnu s početka priče Kad se dlaka s dlakom krkne - nekom smrkne. Kotao vamo! Di je katran?
Nego, znate li vi uopće kakva je ovo strojka? Nije pere-strojka, iako izgleda kao bubanj od mašine, niti rakijo-strojka iz kućne radinosti, ali ovo vam je isto jedna opaka strojka, ovo vam je - Čerupator! Ova zvijer čerupa kokoše, a ujedno liječi i živce. Kako radi jedno, a kako drugo? Pa zapravo vrlo jednostavno, čerupa kokoše tako da ih pernate ubacite u onaj bubanj gore, a kokoše skroz očerupane izlaze kroz onaj otvor dole. A liječi živce tako što svaku spodobu koja vas je ikada u životu nasekirala - samo vizualizirate kako prolazi kroz taj čerupator Vrlo učinkovito, pogledajte kako se ja ne sekiram oko ničega, vi se cilo vrime mislite kako je to moguće, kako je moguće uz ovakvu situaciju u zemlji bivstvovati u vječnom stanju zena, e pa moguće je-moguće, samo vizualiziram nožice kako se koprcaju iz bubnja, čerupator je trik. Čerupator - blog-ga-blagoslovija.
Odoh ih sad krknut... trepavice naravno, laka vam i dlakava noć