Marketing
Iznad oblaka...
...Iznad oblaka-Nola
…jebate led, opet pada!!!
…bilo je to prvo na sta sam promislja kad sam dosa sebi u toploj postelji i cuja teske kisne kapi kako klaparaju po limenim plehovima na taraci zgrade.
…onda se javilo ono moje drugo JA: …dobro je Pajdo!!! …ne pizdi, bas je super vrime!!!
…sad cete Vi rec, koji je kurac Obiju pa fali ovu jebenu i fjakastu kisnu juzinu… al'!?
…sicam se onog litnjeg SUNCANOG jutra na Rebru kad me trglo iz razmisljanja klaparanje točkova bolnickog kreveta dok su ga uvlacili u bolesnicku sobu.
…ajmo gospodine, vi ste na redu! …rekla je sa smjeskom na licu mlada zgodna anesteziologinja, drzeci plavu fasciklu pod rukom, a u pratnji jos zgodnije medicinske sestre.
…zar vec???…pokusa sam bit duhovit, jer smisan sam sigurno bija sa zelenom kapom na glavi, gol i samo u zelenom bonickom ogrtacu, a obrijan po cilom tilu ka' prasac prid klanje.
…ahaaaaa, ajde sad molim Vas predjite na ovaj krevet i okrenite se na bok…dat cemo Vam malu pikicu u guzu…znate, vesela injekcija, tako je mi zovemo!
…vesela???…znaci idemo na tulum??? ...komentira sam, a u sebi sam razmislja:
…a u kurac, tako su i onim jadnicima u konc-logorima govorili da idu na kupanje pa su na kraju zavrsili u plinskoj komori.
…da, daaaa…idemo bas na tulum, komirat cete se od koktela hi hi hi… odgovori mi sestra smijuljuci se i vozeci me niz dugacki hodnik prema operacionoj sali.
Gleda sam svitla na plafonu kako prolaze dok su me vozili niz hodnike i za divno cudo bolija me kurac di me vodu i sta ce mi radit…nevjerovatan osjecaj, iako sam zna sta me otprilike ceka.
Prvo sta sam vidija kad su me dovukli u uzasno hladnu operacionu salu bili su na zelenim krpom pokrivenim stolovima uredno slozeni skalpeli, kruzna pila, razna kljesta, nozevi i da ne nabrajam sta sve ne, u najmanju ruku ka' alat za inkviziciju ili za mesara kad bikare prasca… jedino sta nisam vidija turpiju za ostrit noze! 
…jel vas strah???…upitao me je jedan od te ekipe maskiranih ljudi koji su se muvali oko mene drzeci me za ruku i prikopcavajuci me na nesto od tih jebenih sprava i uredjaja.
…neznam sta bi Vam reka doktore!? …i je i nije!!!
…bit ce sve OK, nista se ne brinite! …jos cemo mi poslije na janjetinu, samo da ovo rjesimo!
…a na pivu???…sicam se da sam mu promrmlja vec laganini zamantan od veselog koktela.
…hahahaha daaaa, i na pivu dakako, nego sad cemo Vam dati totalnu anasteziju, brojimo do deset i vidimo se kasnije…jel u redu!?
…aha!!! …odgovorija sam mu kratko.
Pokusa sam na trenutak jos jednom popricat sa Gospodinom, al' nije islo…valjda sam mu dopizdija vise il' je smatra da za to nema potribe, pa sam nastavija gledat reflektore povise sebe…pun kurac nekih kablova, cijevcica, bocica, lampica, raznih instrumenata i osjeca sam se tako ravnodusno ka' da se to mene uopce ne tice i ka' da to nije uopce posa za mene.
…sicam se, bilo mi je samo uzasno zima na tom uskom 'ladnom stolu.
Pokrili su me sa zelenom plahtom, a tada sam krajickom uha i razuma cuja tihu glazbu u dvorani…za divno cudo upamtija sam i pripozna pismu…
Bila je to „Iznad oblaka“ od Nole
…simpaticni glasic Gabrijele je pjevusija:
…iznad oblaka nema laganja,
nema skrivanja, sve je istina.
...ajmo ja i ti nebom letjeti…
…sretno!!! …cuja sam doktorov glas negdi u daljini…
...pet,
...cetiri,
…tri,
…dva…jeeed..aaa..nn.....
...imam filing da je u dvorani sigurno bar netko od ljudi u zelenom nastavija tiho pjevusit:
…ponekad cini mi se kao da sam nestala iznad tijela,
letim, samo da bih vidjela.
...ipak cujem do mene glas tvoj dopire
zoves me da zajedno nacrtamo oblake.
…voljela bih da si sada sam na mjesecu,
pa da vidis kako je kad nikoga nema,
kada soba kao kavez izgleda,
htjela bih ti reci sto vec duze razmisljam.
…ajmo ja i ti nebom letjeti,
biti iskreni…voljeti.
...lip pozdrav! 
Post je objavljen 26.11.2010. u 00:05 sati.