1.
Čovjek je ubijen sinoć,
kažu vijesti I.M. -
inicijali korišteni za ime Ludosti
(ne Erazmove, već one druge).
Tukao ga je letvom
pa je pucao. To je sve.
I.
Čovjek je ubijen sinoć
Ubojica je bježao u krug -
luđaci uvijek žive
duže nego trebaju.
Luđaci pričaju sami sa sobom
i biciklima se voze
pred prozorom porote.
A
Dana 15.11.2010. u Zagrebačkoj ulici u Slavonskome Brodu ubijen je izvjesni I.M., bezopasni luđak za kojega kažu da se običavao voziti na biciklu i pričati sam sa sobom. Tučen je letvom i zatim je primio metak.
2.
Hodam za njim po stanu.
Čitam mu Stranca,
tiho i pravocrtno.
Onako kako bi to zvučalo da Mersault govori.
S tim sam čovjekom prije spavala;
on me gušio svojim prsima,
trgnuo bi se i
vukao me k sebi.
Na kraju smo se osramotili,
provukli se kroz crne statistike
jer smo se mrzili gore od zaljubljenih.
3.
Stojimo za šankom
moji ubojice,
moji dileri,
moji siledžije.
Nasmijani su i smiješni,
blesavi kao i djeca.
Kada ih pitaš zašto,
ni oni ne znaju
i gube se kao djeca
u igrama skrivača.
B
Jučer je izglasan novi proračun Vlade. Jebu nas sa svih strana. Sljedeća je godina izborna godina pa nikoga ne pati ekonomska kriza jer, ima se, može se. A pare? Pare nisu problem. Para nema.
II.
Nemojmo se mrziti
jer se ne znamo dovoljno
da si priznamo
kako nema onoga što nismo u stanju.
Jer sve se može. Sve se mora.
Kako kaže moja majka:
Sine, nema onoga što nisi u stanju.
4.
- S krasnim se ljudima družiš.
- Znam. - odgovaram.
Znam i da su ljudi i sjebu,
puste se i otplove.
Nema inhibicija tu
jer ljudi su životinje.
Đubrad gladna svoje strasi,
demoni afekata.
- Budi sigurniji da smo čovječniji od svih dobročinitelja.
C
Rođena sam u Slavonskome Brodu. Otkada sam rođena moji prijatelji, poznanici, članovi obitelji bivaju ubijeni, pogibaju u prometnim nesrećama ili od žestokih boleština. Teta Ljilja je jedina, čini mi se, umrla jer se umorila od takvoga života. Života smrti.
5.
Ubojica me pitao
da ostanem uz njega,
treba mu bliskosti, kaže.
I ostanem s tim dječakom
čije se oči smiju,
čije su ruke čiste,
čije je srce mrtvo.
III.
- Mrziš li me? - pita me nepoznati čovjek.
- Zašto bih? - pitam ga ja.
- Moji su protiv tvojih. - reče.
- Ja nemam mojih. - rekoh.
Šutjeli smo neko vrijeme.
Onda pođosmo popiti nešto kratko,
presjeći to nečim dugim.
Postali smo šupci beskičmeni
bez odanosti i veza;
No string attached.
Ma, sve je to isto govno;
i proljev i tvrda stolica - samo govno.
D
Ako pozdravim ubojicu na ulici, imam li i ja u sebi potencijal za ubiti? I ako imam, jesam li onda manje čovjek? Jesam li se izvukla glupom izlikom o strahovanju koje se bratski povezuje s poštovanjem? Jesam li loš čovjek, ako ne osuđujem nikoga jer mislim da na to nemam pravo? I što se dogodilo u tom trenutku kad su se svi zgrozili? Može li netko voljeti zločinca? Je li taj netko onda isto zločinac?
Post je objavljen 24.11.2010. u 23:41 sati.