Za stolom našim, sve manje mista,
Al stavi čaše od kristala,
Neka miriše i neka blista,
Znam svi ste došli, za to vam fala.
Dugo se društvo, sastalo nije,
Znam da smo išli na druge strane,
Ma nije moglo bit drugačije,
A ono dobro, neka ostane.
Godine idu, rulet se vrti,
Sve manje lipog imam za čuti,
Na svaki susret, srce se steže,
Jer još me puno za sve vas veže.
Pismu bi ovu dilija s vama,
Pod bršljan snove, nismo sakrili,
Jednom kad svitlo, nadvije tama,
Neka se pamti, da tu smo bili!
Post je objavljen 22.03.2011. u 19:13 sati.