sve moje ljubavi, odavno se zbrajaju u jednu, najveću, sada zanemarenu, ali ne zadugo...
malo straha da nešto ne zabrljam, malo tuge jer sam propustila toliko toga sada, dok je foto torba skupljala prašinu u kutu moje (još uvijek nove) sobe...
ali i osjećaj da sam (ponovo) živa kako se približavaju dani u kojima će biti foto poslova...
novih ljudi, modela, živosti, sreće...
ipak ima nešto (osim voljenih) što mi vraća živost u moj svijet...pa, eto, toga ću se primiti napokon...temeljito...iz srca...i iz dana u dan...
tu nema neuspjeha...samo novi pokušaji...
od prave ljubavi se ne odustaje...od ove ne odustajem, a srećom, ona ne može odustati od mene...
27.11.2010. 1:14
prvo fotkanje, done :D
"ti se prvo moraš prestati bojati"
i one neke pričice o bacanju u snijeg...pa, opet se smijem, ima li išta ljepše od toga? :D
Post je objavljen 24.11.2010. u 18:28 sati.