Prošlo je mnogo vremena kako sam čuo ovaj vic. A možda je događaj i istinit.
U jednoj srednjoj školi ukazala se potreba za nastavnicima stranog jezika. Sastao se nastavnički zbor na čelu s ravnateljem (tada direktorom) i nakon burne diskusije odrediše kriterije po kojima će se primati kandidati. Ne znam je li su kriterijima obuhvaćene i karakteristike poput ljepote, godine staža, pedagoškog znanja i tome slično, no svakako je najvažniji kriterij bio poznavanje stranog jezika. I kao dodatni plus za kandidata bio je možebitno znanje dva ili više strana jezika.
Po odobrenju nastavničkog zbora direktor raspisa natječaj prema usvojenim kriterijima i nakon nekog vremena počinju stizati molbe. Da bio se odabrao najbolji kandidat direktor je odlučio porazgovarati sa svakim ponaosob.
Pita on tako jednog od kandidata koje jezike govori, a ovaj uz osmjeh reče:
„Ni jedan, ali znam svirati frulu!“
...još im samo fali frulica!
Tog sam se vica (ili priče) sjetio jučer slušajući na radiju, a potvrdio danas čitajući u „J.L.“, kako je između Vlade i Sindikata „dogovoren referendum o pitanju referenduma“ (u duhu „traženja puta za put iz krize“).
Prema tom dogovoru stranke su odlučile da će se referendum ipak održati. I ne samo da će se održati već je i određen datum održavanja tog referenduma. Referendum će se raspisati USPOREDO s referendumom „o ulasku Hrvatske u EU“. Divno, povijesna pobjeda čelnika Sindikata!?
No ima tu jedna mala kvaka!: referendum se NEĆE odnositi na izmjene „Zakona o radu“ već će referendumsko pitanje glasiti: „Jeste li za to da se referendum mora raspisati ako to zatraži 200.000 registriranih birača te da vrijeme za prikupljanje potpisa bude 30 dana?“
„Ne znamo strane jezike, ali znamo svirati frulu“, kao da su rekli čelnici Sindikata, izvadili frulice iz pojasa i zasvirali: „U boj u boj za radnički soj!“
I da bi svirka bila što ljepša i uhu ugodnija (čijem? zaključite sami nakon čitanja posta) „Vlada, koalicijski partneri i sindikati sinoć su POSTIGLI SPORAZUM prema kojem će se ići na IZMJENU ZOR-a. Vlada će u tim izmjenama ugraditi dva sindikalna zahtjeva: mogućnost RASKIDA kolektivnih ugovora, ali samo ako se uspostavi da tijekom njihova potpisivanja nisu bile poznate okolnosti koje će OTEŽAVATI njihovu primjenu. Dogovoreno je i da PRODULJENJA primjena kolektivnih ugovora ne može trajati VIŠE OD JEDNE godine.“
Ne želim provoditi pomniju analizu ovog BISERA kojeg su našli (ili dobili) čelnici naših vrlih Sindikata (do sada jedino uspješnih distributera svinjskih polovica) ali bi postavio samo neka pitanja:
- Zašto bi se odazvali referendumu o ZOR-u kada su „Vlada, koalicijski partneri i sindikati“ već POSTIGLI sporazum po kojem će se ići na izmjenu ZOR-a?
- Zašto bi se odazvali referendumu kada su „Vlada, koalicijski partneri i sindikati“ već dogovorili kako će se moći raskinuti kolektivni ugovori, što je i inače bio zahtjev Vlade i koalicijskih partnera (pretpostavljam poslodavaca/kapitalista)? Ona floskula: „ali samo ako se uspostavi da tijekom njihova potpisivanja nisu bile poznate okolnosti koje će OTEŽAVATI njihovu primjenu“ mogu i čelnici Sindikata i radnici objesiti mačku o rep, jer nigdje nije dogovoreno ili zapisano tko će te okolnosti određivati i koje bi te okolnosti mogle biti.
- Zašto bi se odazvali referendumu kada su „Vlada, koalicijski partneri i sindikati“ već dogovorili „da produljena primjena kolektivnih ugovora ne može trajati više od jedne godine“ što je i inače bio zahtjev Vlade i koalicijskih partnera (pretpostavljam poslodavaca/kapitalista)?
- I konačno zašto bi se odazvali referendumu na kojem bi trebali odlučiti o stvari koja po SVOJOJ PRIRODI podrazumijeva da će imati 100% podršku birača? Zar bi birači zaista trebali biti toliko glupi pa da glasuju PROTIV smanjenja broja potrebnih potpisa i produljenja vremena za skupljanje potpisa za neki budući referendum?
Međutim, ako se malo bolje pogleda u partituru ove „glazbe za frulicu“ mogao bi se naći razlog zbog čega se ide na referendum s takvom temom. Za pretpostaviti je da će glasači izaći na referendum za podršku takvim promjenama u svezi prikupljanja potpisa u velikom broju, jer je to za njih bitna stvar, a onda će usput glasovati i ZA prijam Hrvatske u EU.
Podržavam (ZA) smanjenje potrebne kvote potpisa, pa se onda ruka lako omakne i zaokruži (ZA) ulazak u EU!?
Jednim udarcem TRI muhe: postignut dogovor o tome kako će se izmijeniti ZOR prema želji Vlade i koalicijskih partnera BEZ referenduma; smanjena kvota za raspisivanje referenduma i time IZBIJEN jedan od glavnih argumenata građana koji smatraju da je dosadašnja kvota bila nedemokratska i treća (u ovom slučaju najvažnija) smanjena mogućnost da se glasači izjasne PROTIV ulaska Hrvatske u EU ako bi na referendum izašli samo radi te točke.
Ne znam kako vi, ali za sebe sam siguran: više neću podržati ni jednu akciju sindikata, barem ne tako dugo dok su ovi „svirači na frulicama“ na njihovom čelu!
Post je objavljen 24.11.2010. u 17:01 sati.