'' Mojoj Voljenoj
Pišem ti pismo u ovoj tmurnoj noći... zar uzalud se nadam u moj san da ćeš doći? zar si me već zaboravila... zar sam već tvoju ljubav izgubio... zar lažima si vjerovala a ljubavi istinskoj ne... zar nisi plakala koliko i ja... jezero koje okružuje ovaj otok... da to jezero moje su suze... suze koje plakah onih beskrajnih noći kada si me zaboravila... kada si me prihvatila kao laž... u kutiji ti šaljem svoje srce, uzmi ga, čini s njim kako ti se prohtje... ako mi okončati muke želiš probodi ga zlatnom iglom... ako me mučiti želiš nemoj ga prihvatiti... ako me i dalje voljeti želiš uzmi ga i čuvaj...
do našeg ponovnog susreta
D. ''
heh od kud ovaj fragment inspiracije? zar znači da ću moći dovršiti knjigu? hehe... da istina je sreća je ta koja pokreće... sreća dolazi od ljubavi... oke znam niko ne shvaća... shvatit chete kad jednom objavim knjigu.. no nije baš tak romantična kak se čini po ovom pismu... više je hmmm..... morbidna o ratu i smrti...
od kud ja sretna u najtežem djelu školske godine? sretna s glavoboljom? zašto? hmm... pa tu su 2 osobe zaslužne... jedna mi je nejasna još... kratko se poznajemo a od same pomisli na njega osmjeh mi se nacrta na licu... a druga... drugu poznajem... moja sestra... moja duša
no o njoj neću pisati iz nekih naših razloga i dogovora... pisat ću o njemu... da friki je to što se poznamo dugo ali se nismo družili nikad sve do sada... i nije mi žao što smo se počeli družiti.. ''što sve ne bih dao da provedem vječnost u tvom zagrljaju'' da te riječi savršeno opisuju što i ja trenutno osjećam... hehe... da hepi sam. jako... napokon... eh samo dođe mi da se zapitam što ako mu dojadim... no znam da postoji rizik... riskirati se mora..
idem ja sada dalje
volim vas sve
papa
Post je objavljen 23.11.2010. u 21:16 sati.