Pa koji ti je vrag, jel´ ti upala trepavica u oko?!? -upitno me pogledala suputnica - Zašto toliko sumanuto trepćeš?!?
Ne svrćući grozničavog pogleda s otvorene ceste pred nama i automobila koji su nam jurili u susret, odgovorih joj kratko - Ne ometaj me, poremetit ćeš mi redoslijed, a gdje smo onda?! -te neometeno nastavih svoju rabotu... Trep-trep-trep treeep-treeeep-treeeep trep-trep-trep
Ha?! –zableji se zbunjeno moja supatnica u mene – Kakav redoslijed bogtevidio?!
-Redoslijed, redoslijed! Tri kratka-tri duga-tri kratka! Signalizacija! Morseov kod! Jel ti sada jasno?!? –ispalim ja rafalno i dalje ne skidajući treptajuće soko okolovo sa poplavljene ceste... Trep-trep-trep treeep-treeeep-treeeep trep-trep-trep
-U pi_ku materinu ti si totalno popizdila! –lakonski zaključi moja supatnica i uznemireno se zameškolji u sjedalu kao da je pojas malo previše steže - Znala sam da odavno nisi svoja, ali ovo je premašilo i moje najdublje strahove! Trep-trep-trep treeep-treeeep-treeeep trep-trep-trep
-Dobro. Ajde, recimo da ću popušit tu foru i da me ne brine kao što me brine što po pljusku u vožnji luđački trepćeš vozačima iz suprotnog smjera kroz šoferšajbu, ali hebemumater šta te to sad uhvatilo i zar te baš moralo uhvatit pri 90km/h?! –zajedljivo će moja supatnica.
-Baš me zato i uhvatilo! Trep-trep-trep treeep-treeeep-treeeep trep-trep-trep
-Baš zato?! –blijedo me zafiksira pogledom - Pa ti nisi normalna!
I dalje signalizirajući uzdahnem duboko - Ženo božja zar ne vidiš da blicam!
-Blicaš? –zagrcne se zgranuto.
-Blicam, jes, blicam!
-Pa kojeg vraga blicaš?
-SOS! Trep-trep-trep treeep-treeeep-treeeep trep-trep-trep
-Ma kužim da trepćeš SOS hebemumater, gledale smo Titanic skupa, nego zašto ga trepćeš umjesto da blicaš?! I vidi mene, umjesto da pitam zašto ga uopće trepćeš, ja pitam zašto ne blicaš!?! I ja sam popizdila s tobom majkemi! – uhvati se u očaju za glavu - Ko mene vozi u pi-ku materinu, bolje da sam išla pješke!
-Baš zato blicam! Da sačuvam ljudima glavu. Voda je došla do grla, zajebi to, voda je prešla i grlo i usta i nos… potop! Razumiš ti mene, ovo je – potop! Triba spašavat živu glavu!
Moja supatnica zbunjeno pogledom zaokruži neumoljivi pljusak koji je nemilosrdno natapao krajolik i nakon sekunde-dvije zausti - Misliš ovo? Je da pravo pljušti, ali brate to nije razlog…
-Titanic je razlog, jel´ me sad razumiš – Titanic je razlog! And the band played on... orkestar je na palubi svirao do samog kraja, do samog su kraja ti gudači tamburali i ni jedan nije izvukao živu glavu! A ovi naši sviraju ku_cu! Ovo je jedan jebeni Titanic! Triba spašavat živu glavu! Zemlja tone, a oni bi kažnjavali blicanje, u pi_ku materinu! Da je kažnjavati glupost bili bi najbogatija zemlja na svijetu! –konačno prokulja iz mene - Blicam ljudima da spašavaju živu glavu jer je ovo pizdarija, razumiš ti mene – pizdarija! I ako triba blicat bez farova da ljudi biže odavde glavom bez obzira - ima da blicam bez farova dok mi oči ne ispadnu jer si me sad razumila!!! Trep-trep-trep treeep-treeeep-treeeep trep-trep-trep - zatrepćem od bijesa ko´ manijak, da se vozač Vindijinog šlepera iz suprotnog smjera pravo usro´ od straha kad mi je vidio facu. Zaljuljala mu se prikolica.
-Ok-ok, daj se smiri ženo božja, ej –prestravljeno propenta moja suvozačica - ako ovako nastaviš biće mlijeka po autocesti, ajde ti vozi a meni prepusti blicanje… ok?
E tu me baš oduševila, toliko da sam na tren svrnula pogled sa ceste i uputila ga njoj - Ma daj, zar stvarno?! Ti bi blicala? Trep-trep-trep treeep-treeeep-treeeep trep-trep-trep -trepne mi ona uz zajebantski cerek - Zar sumnjaš, pi_ka li im materina!
-Hehe –otpovrnem i ja - Trep-trep-trep treeep-treeeep-treeeep trep-trep-trep.