Marketing
Brod na Dunavu
Poslije povratka s groblja, Zavjet odlazi na ručak na brod na Dunavu; krijepim se pred put odličnim fišem. Kasnije na forumu motora nalazim slike Posljednjih Mohikanaca; ostataka bajkera iz Karavane - posljednji koji su ostali u Vukovaru, njih dvanaestak na tenku. Ne bih se htio praviti važan (uglavnom zato što nisam važan), ali dragi moji Mohikanci, sjećate li se koji je motor ostao na parkiralištu kada ste odlazili od Dunava? Zove se Tena...
Tek nešto prije četiri napokon krećem doma. Idem Podravskom magistralom, pa vozim prema Osijeku i dalje preko Našica. Već tamo oko Feričanaca me hvata noć, do tu sam se lijepo ganjao nastojeći iskoristiti što se da od dana, no sada usporavam tempo; kad već moram voziti kroz noć svejedno je kada ću stići kući. Temperatura se spušta a vlaga počinje nalaziti put kroz odijelo, pa stajem kod Slatine i navlačim sve zimske kerefeke, čak i tanke vunene pod-rukavice. Ipak, lijepo je; večeras u svakom gradu ili selu kroz koje prolazim mogu prepoznati koja je ulica Vukovarska; niz lampaša je rasvjetljava cijelom dužinom. No, povremeno u noći nailazim na gustu maglu, a kad se spustim preko Đurđevca nad Bjelovar, naročito kad ostavim lokalnu cestu i izbijem na Vrbovečku obilaznicu postaje stvarno neugodno voziti; već pri brzini od 8 banki mi je problem zadržati ravnotežu na bajku, jer je vidlivost tek kojih dvadesetak metara i oči ne nalaze nikakvo uporište, i još svako malo brišem vizir na kom se kondenzira magla i curi kao da pada kiša! No, polako i strpljivo dolazim do Zagreba negdje oko 9 sati...
U Sesvetama pred klubom dok prolazim isto tako vidim lampaše, no sam klub je u mraku. Hm, zar nije četvrtak? 
Post je objavljen 18.11.2010. u 15:46 sati.