Marketing
Hrvatska na vrhu kvalifikacijske skupine F
Hrvatska nogometna reprezentacija pobijedila je u četvrtom kolu kvalifikacija za Euro 2012. reprezentaciju Malte rezultatom 3:0 i tako s deset bodova zauzela prvo mjesto na ljestvici skupine F. Najbolji igrač utakmice bio je Niko Kranjčar. Kao i protiv Izraela postigao je dva pogotka, dok je treći pogodak postigao Nikola Kalinić u 84. minuti.
Ovom utakmicom obilježena je 20. obljetnica prve utakmice hrvatske nogometne reprezentacije protiv SAD-a. Prije utakmice s Maltom, uz pjesmu "Ruža Hrvatska", na teren su istrčali bivši reprezentativci koji su odigrali tu prvu službenu utakmicu: Ladić, Gabrić, Vulić, Čelić, Kasal, Peršon, Židan, Shala, Cvjetković i Asanović. Kasnije su se priključili Zlatko Kranjčar i Marko Mlinarić, a nedostajao je jedino Darko Dražić.
Nakon uvodne svečanosti, započela je i kvalifikacijska utakmica s Maltom. Unatoč besplatnim ulaznicama, hladno vrijeme i kiša osiromašili su posjetu, pa se na tribinama maksimirskog stadiona skupilo nešto više od deset tisuća gledatelja. Uoči susreta s Maltom, Hrvatska je bila izraziti favorit. Teško je bilo očekivati da se 169. reprezentacija na svijetu može suprotsaviti devetoj. Tako je i bilo. Hrvatska je od samog početka kontrolirala utamicu. Krenula je ofenzivno, imala brojne prilike i na kraju postigla tri pogotka. U prvo ime utakmice prometnuo se Niko Kranjčar, koji trenutno igra u životnoj formi.
Treba također spomenuti da je Hrvatska reprezentacija ovom pobjedom postavila novi rekord. Naime, po prvi puta od osamostaljenja Hrvatska je godinu završila bez poraza (sedam pobijeda i 3 nerješena ishoda). Ipak ovaj podatak ne treba dizati u nebesa, jer treba priznati da su ti protivnici bile uglavnom momčadi "nižeg" razreda npr. Lihtenštaj, Wales, Latvija, Austrija itd. Međutim postoji i druga strana ove priče. Ovo je bila ujedno i godina najvećeg razočaranja u hrvatskom nogometu. Po prvi put Hrvatska nije vidjela svjetsko prvenstvo. Nakon toga su uslijedile brojne negativne kritike na račun Hrvatskog nogometnog saveza, stručnog stožera i igrača koji su lošim igrama izazvali ljutnju kod navijača. Sada Hrvatska reprezentacija ponovo igra dobar nogomet i prolazi fazu pomlađivanja. Tako ćemo uskoro vidjeti nova lica i vjerojatno se diviti novim uspjesima.
Ova godina bit će zanimljiva i zbog predsjedničke utrke za HNS. Dok se gospoda Marković i Štimac nadmetaju u obećanjima i u tome tko će dobiti više glasova, hrvatska nogometna reprezentacija nema gdje igrati. Kao prvo nema se gdje pripremati za utakmice. Čelnici hrvatskog nogometa već jedanput trebaju uvidjeti da se na Maksimirskom stadionu ne mogu održavati utamice, jer stadion ne pruža minimalne uvjete, kako za igrače tako i za gledatelje. Treba konstatirati da to nije samo slučaj s Maksimirskim stadionom. Postoji i nekoliko stadiona koji su u dobrom stanju. Zašto se sve utakmice održavaju u Zagrebu? Zar se tako propagira najpopularniji šport na svijetu? Unatoč katastrofalnoj infrastrukturi, lošim uvjetima za mlade igrače i lošoj nacionalnoj klupskoj ligi, iznenađujei razvoj mladih igrača koji poniču u hrvatskim klubovima, koji kasnije prelaze u najjače lige svijeta i tamo postaju nositelji igre. Valjda je riječ o podneblju, kako kaže "trener svih trenera" Miroslav Ćiro Blažević.
Na kraju bi se svim odgovornima u hrvatskom nogometu trebalo postaviti pitanje. Zar deveta reprezetacija svijeta i najveći hrvatski "brand" ne zaslužuje bolje uvjete i pristojan stadion?
Ovom utakmicom obilježena je 20. obljetnica prve utakmice hrvatske nogometne reprezentacije protiv SAD-a. Prije utakmice s Maltom, uz pjesmu "Ruža Hrvatska", na teren su istrčali bivši reprezentativci koji su odigrali tu prvu službenu utakmicu: Ladić, Gabrić, Vulić, Čelić, Kasal, Peršon, Židan, Shala, Cvjetković i Asanović. Kasnije su se priključili Zlatko Kranjčar i Marko Mlinarić, a nedostajao je jedino Darko Dražić.
Nakon uvodne svečanosti, započela je i kvalifikacijska utakmica s Maltom. Unatoč besplatnim ulaznicama, hladno vrijeme i kiša osiromašili su posjetu, pa se na tribinama maksimirskog stadiona skupilo nešto više od deset tisuća gledatelja. Uoči susreta s Maltom, Hrvatska je bila izraziti favorit. Teško je bilo očekivati da se 169. reprezentacija na svijetu može suprotsaviti devetoj. Tako je i bilo. Hrvatska je od samog početka kontrolirala utamicu. Krenula je ofenzivno, imala brojne prilike i na kraju postigla tri pogotka. U prvo ime utakmice prometnuo se Niko Kranjčar, koji trenutno igra u životnoj formi.
Treba također spomenuti da je Hrvatska reprezentacija ovom pobjedom postavila novi rekord. Naime, po prvi puta od osamostaljenja Hrvatska je godinu završila bez poraza (sedam pobijeda i 3 nerješena ishoda). Ipak ovaj podatak ne treba dizati u nebesa, jer treba priznati da su ti protivnici bile uglavnom momčadi "nižeg" razreda npr. Lihtenštaj, Wales, Latvija, Austrija itd. Međutim postoji i druga strana ove priče. Ovo je bila ujedno i godina najvećeg razočaranja u hrvatskom nogometu. Po prvi put Hrvatska nije vidjela svjetsko prvenstvo. Nakon toga su uslijedile brojne negativne kritike na račun Hrvatskog nogometnog saveza, stručnog stožera i igrača koji su lošim igrama izazvali ljutnju kod navijača. Sada Hrvatska reprezentacija ponovo igra dobar nogomet i prolazi fazu pomlađivanja. Tako ćemo uskoro vidjeti nova lica i vjerojatno se diviti novim uspjesima.
Ova godina bit će zanimljiva i zbog predsjedničke utrke za HNS. Dok se gospoda Marković i Štimac nadmetaju u obećanjima i u tome tko će dobiti više glasova, hrvatska nogometna reprezentacija nema gdje igrati. Kao prvo nema se gdje pripremati za utakmice. Čelnici hrvatskog nogometa već jedanput trebaju uvidjeti da se na Maksimirskom stadionu ne mogu održavati utamice, jer stadion ne pruža minimalne uvjete, kako za igrače tako i za gledatelje. Treba konstatirati da to nije samo slučaj s Maksimirskim stadionom. Postoji i nekoliko stadiona koji su u dobrom stanju. Zašto se sve utakmice održavaju u Zagrebu? Zar se tako propagira najpopularniji šport na svijetu? Unatoč katastrofalnoj infrastrukturi, lošim uvjetima za mlade igrače i lošoj nacionalnoj klupskoj ligi, iznenađujei razvoj mladih igrača koji poniču u hrvatskim klubovima, koji kasnije prelaze u najjače lige svijeta i tamo postaju nositelji igre. Valjda je riječ o podneblju, kako kaže "trener svih trenera" Miroslav Ćiro Blažević.
Na kraju bi se svim odgovornima u hrvatskom nogometu trebalo postaviti pitanje. Zar deveta reprezetacija svijeta i najveći hrvatski "brand" ne zaslužuje bolje uvjete i pristojan stadion?
18.11.2010. - <$VrijemePosta$> - Komentari (<$BrojKomentara$>) - Isprintaj
Post je objavljen 22.11.2010. u 17:44 sati.