Vraćam se na Trpinjsku cestu, tankiram Tenu dok mi ruke još malo drhte, klopam nešto i sam da se smirim, pričam škvadri o bliskom susretu - i napokon primjećujem kako je dvorana koja je noćas bila prepuna sada ispunjena niti do trećine. Čak nalazim i jedan jogi-madrac - o, pa valja mi to iskoristiti! Rekviriram ga i unatoč proteklom uzbuđenju, zaspim kao beba na koja dva sata, nadoknađujući san propušten ovih dana - upravo utonem u san.
Savršeni airbrush na rezervoaru...
Post je objavljen 17.11.2010. u 15:05 sati.