Znam da neki već psuju što do sada nisam postavio izvještaj sa tekme ali nisam se žurio jr su skoro svi bili tamo i sve su i sami vidjeli. A sve što ću napisati živa je istina.
Igrali smo protiv Dinama, a Dinamo je Dinamo pa makar bio iz Baranjskog Petrovog Sela iz lokalnim izričajem rečeno iz Petarde. I opet divana slika. Došlo nas je 19 za igrati i 7 ozljeđenih. 26 ljudi u nedjelju u 2. Nije li to sjajno?
Svjesni pojedinačne kvalitete Dinamovaca odlučio sam u prvom poluvremenu postaviti tehnički kvalitetniju postavu. Izgledalo je to ovako:
Iga – odličan na golu, bez ijedne greške. Jednom čudesnom intervencijom nas spasio od gola.
Stanić – učinkovit, pravovremen, vrlo dobar
Dumba – nastupio nakon mjesec dana pauze. Pokazao izuzetnu želju za igrom, nadigravanjem ali je pauza ostavila traga prije svega u preciznosti dodavanja
Kolar – standardno dobar. Pouzdan.
Zrno – radnik i ratnik. Odličan i jedan od rijetkih koji je ispunio očekivanja.
Vinko – čini mi se da je pao u nemilost suigrača. Otvarao je lijevu stranu no lopte niotkud. Dobio je tek tri četiri lopte od 30-tak probijanja lijevog boka. Nakon toga usljedila je njegova očekivana reakcija: žešći popizditis i ostajanje u napadu.
Pranjić I – njegova definitivno najlošija partija u Legama. Jedan udarac na gol, jedno guranje kroz noge i bezbroj izgubljenih lopti i netočnih dodavanja. Od njegove trke nismo vidjeli baš ništa. Asistencija niotkud.
Periša – u ovoj utakmici samo je smetao Iliji. Ustvari pomagao mu je. Ili je htio. Trčao nije. Pucao nije. Dodavao nije. Ali došao je na tekmu.
Perić – uklopio se u izdanje Ilije i Dade. Počeo je igrati tek pred kraj poluvremena kada je probavio obilati ručak. Da ste samo vidjeli kolika mu je škemba bila na početku tekme... Ali kad voli papat. Ništa nam dobro nije pokazao. Ne ponovilo se.
Rudež i Oreč – napadači koji su popizdili. Opravdano jer su obojica zajedno dobila samo 4 poluupotrebljive lopte za cijelu tekmu. Vezni red nije imao svoj dan.
I onda sam vidio da je vrag odnio šalu te sam sa klupe podigao Mirka. No Mirko.... ali idem iz početka. Promjenio sam osam igrača.
Nevista – je branio odlično. Isto kao i Iga
Iža – je malo sporiji nego li je bio prije 30 godina. Ali kažu da je to normalno. Odigrao je korektno na lijevom boku. Ustvari nije ali moram nekad i ja slagat.
Kova – je pristojan i vrlo samozatajan igrač. To je valjda zbog dvomjesečne stanke od ozljede nečega što neznam ni kako se zove.
Kljun – pajo patak dobio zadatak.... trčati uz Grnju, igrao samo obranu. U napadu jedva da se dovukao do njihovog 16-terca. Jednom čak i otpucao. Odigrao loše ali za klasu bolje od kuma Perića.
Jadro – on definitivno ne može igrati bez svog kuma Pranjića. Ubuduće nema razdvajanja. Mea culpa.
Miki – napadač od formata. Trčao najviše dosada. Borio se kao lav i za to mu skidam kapu. E sad što mu je nogometna tehnika kao kod lava... jegiba. Nitko nije savršen.
Mirko – najveće razočarenje. Uplašio se čvrste igre Dinamovaca i sakrivao se po terenu da mu slučajno netko ne bi dodao loptu. Jednu je ipak primio i odmah izgubio. Neznam šta se zbiva s njim...
Mijat – sada sam 15 min nabrajao koga sam propustio jer mi jedan nedostaje. E tako je i igrao. Kao da nije došao.
I za kraj. Sudac Prigl je bio apsolutna komedija. Poništio nam je četiri gola. Od toga su tri bila čista kao suza. Ali ono ČISTA bez ikakve mrlje. Gostina nije dosudio evidentni kazneni udarac zbog našeg igranja rukom u 16 metara. I sudac je stalno bio centralni lik. Katastrofa.
Post je objavljen 22.11.2010. u 12:44 sati.