Pri povratku sa Ovčare lagano se osipljemo širom grada i okolice. Ja odlazim gdje svi mi, prije ili kasnije, na svom landranju navratimo; do križa na Dunavu. I ovdje palim svijeću, gledam vode Dunava i polagano se vraćam u sadašnjost; neka me mjesta na našem putovanju potresu znatno više nego druga - Ovčara je definitivno među njima.
Odlazim na kavu s Veteranima, lagano raspredamo planove i opušteno razgovaramo; ostatak dana će vjerujem biti usporen i miran...
Post je objavljen 17.11.2010. u 13:14 sati.