Moj bratić, Borislav. Ne znam što ne valja sa mnom; zašto ja nikoga ne mrzim? Izgubio sam toliko toga u ratu; svoj vlastiti (stari) život (ovaj današnji Zmayski gotovo da nema nikakve veze sa onim nasmijanim prijeratnim klincem), mnoge prijatelje i neke rođake i susjede, ideale i naivnost mladosti, perspektivu, obitelj u nastajanju...
Zapravo, baš smo neki dan pričali o tome; mrziti ili oprostiti? Ja sam iskreno i bez sumnji zastupao tezu; Oprostiti. Pričao sam Gusarima o "mom" Mili skuterašu, kako je proveo hrpu godina na ratištu s druge strane, a danas se liječi u Zagrebu od PTSP-a. Oprostiti, jer: mi smo pobijedili. Postigli smo sve ciljeve naše borbe; slobodnu i samostalnu Hrvatsku, cjelovitu i našu - gorčinu i pritajeni bijes možemo ostaviti gubitnicima, a sebi možemo dozvoliti tu velikodušnost da živimo bez mržnje i grča. Jer; kad nekog mrziš, ti sam si talac te mržnje, ti sam nisi slobodan.
Post je objavljen 17.11.2010. u 11:27 sati.