Peti dan na cesti.
Noćas sam opet spavao na tvrdom i hladnom podu. Za tvrdoću nema beda, ali zbog hladnoće sam se svakih pola sata budio i okretao; kad sam legao moj je luftić ispustio dušu! Već drugi put ove godine; morat ću naći neko pouzdanije rješenje. Blesavo je kako takve elementarne stvari mogu pokvariti zadovoljstvo putovanja...
Jutros je sve u usporenom ritmu; mnogi su jučer slavili sretan dolazak u Vukovar i zabrijali do sitnih noćnih sati, kakvo već pravim bajkerima i priliči. Dok sam se ja požrtvovno, odlučno i hrabro bacio na tu vreću za spavanje koja samo što nije eksplodirala...
Naravno, prva nam je postaja Vukovarsko memorijalno groblje. Svijeće, vijenci i sve već po PS-u... Klinci, školarci, na sve strane; ipak ih je lijepo vidjeti na ovakvim mjestima. Dobro je znati da "nismo omašili ceo fudbal", kako to u posljednje vrijeme sve popularniji braća Srbi kažu. Ako ih ne možeš pobjediti, pridruži im se! Čudno, vidiš, bio sam pod dojmom da JESMO pobijedili...
Post je objavljen 17.11.2010. u 10:21 sati.