Marketing
arheologija nedavnoga
Prijatelj Nikša sponzorirao me je novim skanerom koji može skenirati i filmove. Zaronio sam u kutije sa starim filmovima i iznenada počinje svašta izranjati…
Recimo, na ove dvije fotografije je jedan ugao moje radne sobe početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.
Nije to bilo tako davno, u povijesnim razmjerima, ali fotografije otkrivaju nekoliko pojedinosti koje je danas teško ili nemoguće naći u radnim sobama. Recimo - klasična pisaća mašina. Doduše, prvi osobni kompjutor nabavio sam 1984, bila je to portabl „Toshiba 1000“, ali pisaća mašina je i dalje bila korisna kada je trebalo napisati nešto na razglednicu, dopisnicu ili čestitku, pojave koje su također gotovo iščezle. Kompjutor je u drugom uglu sobe uz telefon spojen žicom s okruglim brojčanikom za biranje brojeva.
Fotoaparat na klasični film („Laica CL“) povlačio je za sobom teleobjektiv, diaprojektor i košuljice i kutijice za slajdove. Uz magnetofon na široke magnetofonske vrpce nalazi se i hrpica kutija s kolutima za vrpce…
Ono što na fotkama nije vidljivo jest da nedaleko bjesni rat i da u trenu kada su uslikane nije izvjesno neće li i Zagreb doživjeti sudbinu Sarajeva…
Post je objavljen 22.11.2010. u 10:40 sati.