Ti mi pišeš svakodnevno
Pomno odabranim, mirisnim i lijepim riječima.
U njima
Raspoznajem linije tvoga portreta;
Oslikavaš mi svoje krajolike.
A onda mi šapneš
Onako, kurzivom:
Nisam to još nikome rekao - pa potom
Nemoj to nikome reći.
Neću, ne brini…
Tvoje riječi spremam u
Čuvanu škrinjicu tajni mojih misli:
Mjesto gdje se sastaju ili lutaju…
Gdje oslobođene grade
Neki novi svijet…
+++++++++
Dok promiče još jedan dan u ovom sivilu mogućnosti
Kao uljez, tajno i bez da ostavim trag
Lutam mislima, slijedim neke davno napuštene stope
I prisjećam se kako je bilo… željeti:
Zrak svježinom ispunjava dan i…
Gotovo nesnosan polet u grudima i…
Da želim sunce bih mogla stisnuti u svojoj šaci…
Kiša tada znači dodir… miris zemlje… miris snova…
Prisjećam se kako je bilo… željeti:
Jedan korak kao korak od sedam milja dug
Jedan skok kao skok preko duge, odmjeren
I let, lagan, treperav i vječan…
Let preko svijesti…
I promiče još jedan dan u ovom sivilu mogućnosti...
++++++++
Post je objavljen 22.11.2010. u 04:14 sati.