Marketing
Vukovar u noći
Dolazimo u Vukovar i ne vozimo kroz grad - u neku ruku mi je čak i drago, jer su neki prošle godine zamjerali što su pojedinci pucali auspusima i turirali mašine. Ne zastajemo ni kod tenka; dom je u mraku, i vozimo ravno na ranč kod Čorka. No, večeras nisam raspoložen za druženje; umoran sam i hvata me neka huja, pa nakon rakijice dobrodošlice odlazim s ranča - pješice! Znam da je to svetogrđe većini bajkera; hodati više od kilometra a motor ti je ispravan - no večeras mi treba da se malo razgibam i ispušem višak pare. Dolazim do doma; nema žive duše no nakon nekog vremena se skupljaju i drugi; stiže Zlo i uzima si za pravo diktirati tko će i kada moći ući; Šina joj govori kako on ima ključ, ali ga ne pušta i inati se. Da li je ta žena ikada srela nekoga s kim se uspjela ne posvađati? Hladim živce i napokon pronalazim put u dvoranu, pa ostavljam jaknu kao rezervaciju i vraćam se po Tenu.
Kasnije, nakon što sam se smjestio (hvala, Ivana) opuštam se uz pivicu iz Đakova, palim lulu i napokon se smirujem uz razgovor sa mojim guruom protiv stresa... možda je malo pomogla i terapija komadanja tenka rukama. 
Post je objavljen 16.11.2010. u 20:49 sati.