U Novoj Gradiški okrećemo na sjever i odlazimo ka Požegi. Tu ne odlazimo odmah na nogometni stadion kao prošle godine, već na glavni gradski trg; ovdje više nema šanse da prebrojim motore - moja odokativna procjena je 250. Na gradskom trgu mi se dešava neobična stvar; kako sam zapalio i položio sve lampaše koje sam imao krećem u potragu za nekom trgovinom gdje ih mogu kupiti još. Dok prolazim ispred gradske vjećnice, iznenada mi ruku pruža netko iz očigledno službenog odbora za doček! Ne znam da li je gradonačelnik ili ne, no drži se prilično službeno, a ja, kako ne bi povrijedio njegove osječajćiće, pristojno se rukujem i ogovaram mu na pitanja o putovanju. Ni sad ne znam da li mi je pristupio greškom, misleći da sam neka faca ili mi je jednostavno htio izraziti dobrodošlicu. Pozdravljam se s njime i nalazim dućan s lampašima...
Uskoro Đani obavlja formalno obraćanje i krećemo na igralište; ovdje nas ponovo čekaju slavonske delicije.
Post je objavljen 16.11.2010. u 14:32 sati.