U Sisku se ne dešava ništa senzacionalno; ritam puta je nakon ova dva dana (meni tri) ustaljen. Palimo svijeće kod spomenika, srčemo kavicu u bircevima oko placa, bacamo rutinirane putne spike... sve ide glatko.
Dolazi i priključuje nam se Ivana; krasna cura na krasnom Harleyu - pruža mi ruku i predstavlja se; splićanka sa zagrebačkim regama. Kasnije ispadam faca pred grupom frajera koji se okupljaju pred njenim bajkom kad dreknem: "Ivana! Dečke zanima koliko ti kubika ima stroj..."
Post je objavljen 16.11.2010. u 08:45 sati.