(Ovo poglavlje zasnovano je na tekstu iz Knjige proroka Daniela 2. glave)
Ubrzo pošto su Daniel i njegovi prijatelji stupili u službu babilonskog cara, neki događaji su tom idolopokloničkom narodu pokazali koliko je vjeran i moćan Bog Izraelaca. Nabukodonozor je usnuo značajan san i »njegov se duh zbog toga uznemirio i san ga je ostavio«. Međutim, iako se vrlo uzbudio zbog sna, car nije mogao, kada se probudio, da se sjeti onoga što je sanjao.
Zbunjeni Nabukodonozor okupio je svoje mudrace, »vrače i zvjezdare i gataoce«, i zatražio njihovu pomoć. Rekao im je: »Usnuh san i uznemiri mi se duh kako bih doznao šta sam snio!« Priznavši im tako svoju zbunjenost, zatražio je da mu otkriju tajnu i tako donesu olakšanje njegovom umu.
Na to su mudraci odgovorili: »O kralju, živ bio dovijeka! Pripovjedi svoju sanju slugama svojim, a mi ćemo ti otkriti njezino značenje.«
Nezadovoljan što izbjegavaju odgovor i sumnjičav, što uprkos svojim nadmjenim tvrđenjima da mogu otkrivati ljudske tajne, odbijaju da mu pruže pomoć, car je zapovjedio svojim mudracima, obećavši im bogatstvo i čast s jedne strane i zaprijetivši im smrću s druge strane, da mu kažu ne samo tumačenje sna, već i sam san. Rekao je: »Moja je odluka neopoziva: ako mi ne kažete što sam snio i što san znači, bit ćete rastrgani u komade, a vaše će kuće postati smetišta. No ako mi otkrijete moju sanju i njezino značenje, dobit ćete od mene darove i poklone i velike časti. Otkrijte mi dakle što sam snio i što san znači.!«
Međutim, mudraci su ponovili svoj zahtjev: »Neka kralj rekne svoju sanju slugama svojim, a mi ćemo mu otkriti njezino značenje.«
Nabukodonozor već vrlo uzbuđen i ljutit zbog očigledne podmuklosti onih kojima je toliko vjerovao, uzvikne: »Dobro ja znam da želite dobiti na vremenu jer znate da je moja odluka neopoziva. Ako mi ne kažete što sam snio, znači da me namjeravate obmanjivati varavim riječima i izmišljotinama dok nekako ne prođe vrijeme. Stoga, recite mi moj san, pa ću znati da li mi možete kazati i njegovo značenje!«
Preplašeni od posljedica svoga neuspjeha, mudraci su pokušali da dokažu caru da njegov zahtev nije razuman i da zahtjeva od njih više nego što je ikada itko zahtijevao od bilo kojeg čovjeka. Bunili su se: »Nema na svijetu čovjeka koji bi takvo što mogao otkriti kralju. Stoga nijedan kralj, ma kako velik i moćan, takvo što ne traži od čarobnjaka, gataoca ili zvjezdara. Što tražiš, kralju, teško je, i nema ga tko bi to mogao otkriti kralju osim bogova, koji ne borave među smrtnicima.«
Tada se kralj silno razgnjevi i razbjesni te naredi da se pogube svi mudraci babilonski. Među onima koje su tražili službenici, određeni da ispune odredbe carevog proglasa, bili su Daniel i njegovi prijatelji. Kada mu je bilo rečeno da će prema naredbi i on morati umrijeti, Daniel je »mudro i razumno« upitao Arjoka, zapovjednika carske garde: »Zašto je kralj izdao tako strogu naredbu?« Arjok mu je ispričao kako se car uznemirio zbog svog značajnog sna i kako nije uspio da dobije pomoć od onih kojima je do tada ukazivao svoje potpuno povjerenje. Čuvši to, Daniel je svoju sudbinu uzeo u svoje ruke i usudio se da izađe pred cara. Zatražio je da mu se odobri vrijeme da bi se mogao pomoliti svom Bogu da mu otkrije san i protumači njegovo značenje.
Vladar se usuglasio s tim zahtjevom. »Potom Daniel uđe u svoju kuću te sve kaza Hananiji, Mišaelu i Azarji, svojim drugovima.« Zajednički su potražili mudrost na Izvoru svijetlosti i znanja. Njihova vjera bila je jaka, jer su znali da ih je Bog postavio na položaj na kome se nalaze, znali su da obavljaju Njegovo djelo i ispunjavaju obaveze svoje službe. U vrijeme nevolje i opasnosti uvijek su se obraćali Njemu, tražeći da ih vodi i štiti, a On se uvijek pokazivao kao pomoćnik koji se u nevoljama brzo nalazi. Skrušena srca, ponovo su stali pred Suca cijele Zemlje moleći Ga da ih izbavi u vrijeme kada im je pomoć bila nužna. Nisu se uzalud molili. Bog koga su slavili, sada je proslavio njih. Gospodnji Duh spustio se na njih i Danielu je u noćnom viđenju otkriven carev san i njegovo značenje.
Daniel se prvo zahvalio Bogu na otkrivenju koje je dobio. Uzviknuo je: »Bilo ime Božje blagoslovljeno odvijeka dovijeka, njegova je mudrost i sila. On mijenja doba i vremena, ruši i postavlja kraljeve, daje mudrost mudrima a znanje pronicavima. On otkriva dubine i tajne, zna što je u tminama i svjetlost prebiva u njega. Tebe, o Bože otaca mojih, slavim i hvalim što si mi dao mudrost i jakost! Evo, objavio si mi ono što smo te molili, objavio si nam što kralj traži.«
Daniel je odmah otišao Arjoku, kome je car zapovijedio da pobije mudrace i rekao: »Ne ubijaj mudrace babilonske, izvedi me pred cara da kažem caru šta san znači!« Službenik je brzo izveo Daniela pred cara i naglasio: »Našao sam među izgnanicima judejskim čovjeka koji će kralju kazati što san znači.«
Pogledajte judejskog zarobljenika, smirenog i spokojnog u prisutnosti vladara najmoćnije svjetske imperije! Svojim prvim riječima odbio je da čast pripiše sebi, a uzdigao je Boga kao Izvor svake mudrosti. Na zabrinuto carevo pitanje: »Možeš li mi kazati san koji sam snio i što znači?« Daniel je odgovorio: »Tajnu koju istražuje kralj ne mogahu kralju otkriti mudraci, čarobnici, gataoci i zaklinjači; ali ima na nebu Bog koji objavljuje tajne i on je saopćio kralju Nabukodonozoru ono što će biti na svršetku dana.«
Daniel je nastavio: »Evo tvoje sanje i onoga što ti se prividjelo na postelji: O kralju, na tvojoj ti postelji dođoše misli o tome što će se dogoditi kasnije, a Otkrivatelj tajna saopćio ti je ono što će biti. Iako nemam mudrosti više nego ostali smrtnici, ta mi je tajna objavljena samo zato da njezino značenje saopćim kralju i da upoznaš misli svoga srca.«
»Ti si, o kralju, imao viđenje: gle, kip, golem kip, vrlo blistav, stajaše pred tobom, strašan za oči. Tome kipu glava bijaše od čistog zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi, gnjati od željeza, a stopala dijelom od željeza, dijelom od gline. Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od željeza i gline te ih razbi. Tada se smrvi najednom željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijaše u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju.«
»To je san«, s ubjeđenjem je izjavio Daniel; a car, pažljivo slušajući svaku pojedinost, shvatio je da je to zaista san koji ga je toliko mučio. Na taj način njegov um je bio pripremljen da sa naklonošću prihvati tumačenje. Car nad carevima spremao se da babilonskom monarhu otkrije veliku istinu. Bog je želio da mu pokaže da ima vlast nad carstvima ovoga svijeta, vlast da postavlja i uklanja careve. Nabukodonozor je trebao da ako ikako bude moguće postane svjestan svoje odgovornosti pred Nebom. Trebalo je da se upozna s budućim događajima, od njegovog vremena pa sve do posljednjih dana.
Daniel je nastavio: »Ti, o kralju, kralju kraljeva, komu Bog Nebeski dade kraljevstvo, silu moć i slavu - i u čije je ruke stavio, gdje god se našli, sinove ljudske, životinje poljske, ptice nebeske i postavio te gospodarom nad svim time - ti si glava od zlata. Poslije tebe ustat će drugo kraljevstvo, slabije od tvoga, pa treće, od mjedi, koje će gospodariti svom zemljom. A četvrto kraljevstvo bit će tvrdo poput željeza, poput željeza koje sve satire i mrvi; kao željezo koje razbija, skršit će i razbit sva ona kraljevstva. Stopala koja si vidio, dijelom glina a dijelom željezo, jesu podijeljeno kraljevstvo; imat će nešto od čvrstoće željeza prema onome što si vidio željezo izmiješano s glinom. Prsti stopala, dijelom željezo a dijelom glina: kraljevstvo će biti dijelom čvrsto a dijelom krhko. A što si vidio željezo izmiješano s glinom: oni će se miješati ljudskim sjemenom, ali se neće držati zajedno, kao što se ni željezo ne da pomiješati s glinom. U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podići će kraljevstvo koje neće nikada propasti i neće prijeći na neki drugi narod. Ono će razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka - kao što si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka te smrvio željezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog saopćio kralju što se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumačenje joj pouzdano.«
Car je bio ubjeđen u istinitost tumačenja i u poniznosti i strahopoštovanju pade »na lice svoje i pokloni se« i reče: »Doista, vaš je Bog Bog nad svim bogovima i gospodar nad carevima i koji objavljuje tajne, kada si mogao otkriti ovu tajnu!«
Nabukodonozor je povukao naredbu o pogubljenju mudraca. Njihov život bio je pošteđen zahvaljujući Danielovoj povezanosti sa Onim koji otkriva tajne. »Kralj uzvisi Daniela i dariva ga mnogim blistavim darovima. Postavi ga upraviteljem sve pokrajine babilonske i starješinom svih mudraca babilonskih. Daniel zamoli kralja da odredi za upravitelje pokrajine babilonske Šadraka, Mešaka i Abed Nega, a Daniel ostade na kraljevu dvoru«
U analima ljudske povijesti, jačanje naroda, pojavljivanje i padanje imperija, naizgled zavise od čovjekove volje i vještine; oblikovanje događaja, u velikoj mjeri, izgleda kao rezultat njegove moći, ambicije ili inata. Međutim, u Božjoj riječi zavjesa je povučena u stranu, tako da u svim igrama i protuigrama ljudskih interesa, sila i strasti, iznad njih i iza njih, vidimo oruđa Svemilostivoga koja tiho i strpljivo ostvaruju namjere Njegove volje.
Riječima punim neuporedive ljepote i nježnosti, apostol Pavao objavio je mudracima u Ateni božanske namjere prilikom stvaranja i širenja rasa i naroda: »Bog koji je stvorio svijet i sve što je u njemu ... učinio je da od jedne krvi sav rod čovječiji živi po svemu licu zemaljskome i postavio je unaprijed određena vremena i međe njihovog življenja da traže Gospoda, ne bi li ga barem opipali i našli!« (Djela Apostolska 17,24–27)
Bog je jasno objavio da svaki koji želi može doći »u sveze zavjetne«. (Ezekiel 20,37) Prilikom stvaranja, Njegova namjera je bila da Zemlja bude naseljena bićima čije će postojanje biti na blagoslov njima samima i njihovim bližnjima i na čast njihovom Stvoritelju. O svima onima koji prihvate ovu namjeru, bilo je rečeno: »Narod koji sazdah sebi pripovjedat će slavu moju!« (Izaija 43,21)
U svom Zakonu Bog je objavio načela na kojima se zasniva svako pravo blagostanje, kako naroda, tako i pojedinaca. O tom Zakonu Mojsije je rekao Izraelcima: »Jer je to mudrost vaša i razum vaš pred narodima!« »Jer nije prazna riječ da za nju ne marite, nego je život vaš!« (5. Mojsijeva 4,6; 32,47) Blagoslovi koji su obećani Izraelu, pod istim uslovima i u istoj mjeri obećani su i svakom narodu i svakom pojedincu pod nebeskim prostranstvom.
Stotinama godina prije nego što su se pojedini narodi pojavili na poprištu događaja, Sveznajući je, gledajući vjekovima unaprijed, prorekao pojavljivanje i propadanje svjetskih carstava. Bog je objavio Nabukodonozoru da će Babilonsko carstvo propasti, da će se pojaviti drugo carstvo i da će ono imati svoje razdoblje probe. Pošto neće uzvisiti pravoga Boga, njegova će slava izbledjeti i treće carstvo zauzet će njegovo mjesto. Ono će također proći, a četvrto, snažno kao željezo, pokorit će narode u svijetu.
Da su se vlastodršci Babilona, najbogatijeg među svjetskim carstvima, uvjek držali straha Gospodnjega, dobili bi mudrost i silu da se povežu sa Njim i ostanu snažni. Međutim, oni su tražili svoje utočište u Bogu samo onda kada bi se našli u mukama i nevoljama. U takvim prilikama, kada im njihovi velikani nisu mogli pomoći, tražili su pomoć od ljudi kao što je Daniel, od ljudi za koje su znali da priznaju živoga Boga, a živi Bog priznaje njih. Tim ljudima obraćali su se da im objasne tajne Proviđenja, jer su se vladari ponosnog Babilona, iako ljudi najviše inteligencije, svojim prijestupima toliko udaljili od Boga da više nisu mogli da shvate otkrivenja i opomene koje su dobijali u odnosu na budućnost.
U povijesti naroda istraživači Božje riječi mogu da prate doslovno ispunjavanje božanskih proročanstava. Babilon, na kraju uzdrman i slomljen, nestao je zato što su se njegovi vlastodršci u svom blagostanju smatrali nezavisnim od Boga, dok su slavu svoga carstva pripisivali ljudskim dostignućima. Međo–Perzijska imperija bila je pohođena nebeskim gnjevom zato što je u njoj Božji zakon bio bačen pod noge i pogažen. Strah Gospodnji nije imao mjesta u srcima većine njenih stanovnika. Bezakonje, hula i pokvarenost su prevladavali. Carstva koja su zatim nastala bila su još gora i pokvarenija; padala su sve niže na ljestvici moralnih vrijednosti.
Vlast svih upravljača na Zemlji potiče sa Neba; od načina na koji se služe vlašću zavisi i njihov uspjeh. Svakome od njih upućene su riječi božanskog Stražara: »Opasah te, premda me ne znaš!« (Izaija 45,5) Za svakoga od njih riječi upućene nekadašnjem caru Nabukodonozoru, predstavljaju životnu pouku: »Oprosti se grijeha svojih pravdom i bezakonja svojih milošću prema nevoljnima, da bi ti se produžio mir!«
Shvatiti te riječi, shvatiti da »pravda podiže narod«, da se »pravdom utvrđuje prijesto«, a »milošću podupire«; prepoznati ostvarenje tih načela u ispoljavanju božanske sile koja »uklanja careve i postavlja careve«, znači shvatiti filozofiju povijesti (Priče Salamunove 14,34; 16,12; 20,28; Daniel 2,21).
Jedino u Božjoj riječi ova načela jasno su objavljena. U njoj se vidi da snaga naroda, ali i pojedinaca nije u prilikama ili oružju koje ih čini nepobjedivim; ona se ne krije u njihovoj oholoj veličini, već se odmjerava vjernošću kojom ispunjavaju božanske namjere.
Post je objavljen 21.11.2010. u 19:26 sati.