To sam ja njuškom i brkom.
Bio sam neutješan sve do Bosiljeva, kad me moja sluškinja uvjerila da je sve baš onako kako ja hoću I držao sam je za ruku sve do Zadra, a ni tamo je nisam htio pustiti. No pojavio se mladi sluga i cijelu me noć grijao u krevetu.
Nisam htio jesti sve dok se nisam uvjerio da sluškinja zna poslužit pravo jelo. Natjerao sam ih i da skinu ona ruuužna vrata sa zahodića. Oni će meni kvarit estetiku!!!
A onda sam i nju i starog slugu počeo učiti igrama. Nakon par dana pripitomljavanja bolje slušaju ali nije to još savršeno. Da ne cjepidlačim: napreduju!
Ni slikat me ne znaju kako treba, to stvarno zahtijeva jači trening. Tjerat ću ih do iznemoglosti. Carski portreti nisu bilo što.
Jesam li vam reko, sluškinja dobro miriše ali stalno neke kerefeke izvodi, eto i sad ima nešto na licu što ja nisam provjerio i odobrio!
A ovo je sluga bez odobrenja spremio laptop! Sluškinja još viče: neee!
Ovdje se vidi moja uspješna tehnika pripitomljavanja starog sluge. Maher sam!
Možda sam malo odviše strog, nije na odmet da oboje slugu pomisle da im se umiljavam!
Post je objavljen 21.11.2010. u 18:55 sati.