Poslije Trilja preko Sinja vozimo neprekidno skroooz do Vrlike. Tu već polako pada sumrak, napravimo krug po mjestu i zastajemo uz groblje, palimo svijeće kod spomenika, a poslije nas vode na još jednu večeru, u restoran kod nogometnog igrališta. Očigledno da ću na ovom putovanju nabiti par kila, a nije baš da mi fale! No, društvo je dobro, zezancija je odlična i tek kad se potpuno smrači nastavljamo za Knin, gdje drmamo malo po rakijici dobrodošlice i družimo se sa domaćinima pa odlazimo do vatrogasnog doma gdje su nam organizirali smještaj. Dok se debele jesenje magle vuku uz Krku zavlačim se u vreću i nastojim nadoknaditi san koji sam propustio predhodnih noći...
Blu-Blu, Igor i moja "malenkost"...
Post je objavljen 14.11.2010. u 19:19 sati.