Marketing
Lakši put
Lako je biti bez razumijevanja za tuđe patnje,za sve one loše stvari koje se svakodnevno događaju oko nas, za nemar, za nasilje, najlakše je biti indiferentan prema beskrupuloznom društvu u koje se pretvaramo, prema siromaštvu, ratovima, neizlječivim bolestima koje pogađaju i mnogu djecu, najlakše je bez imalo empatije promatrati nepravde, neodgovornost, egoizam , bešćutnost.
Prečesto mi se čini da sam kao kroz neki vremenski stroj, doputovala u vrijeme u kojem se ne snalazim najbolje.Empatija....mislim da je ta riječ izgubila svaki smisao, kao i razumijevanje, tolerancija, brižnost, povjerenje, a da ne govorimo o ljubavi.Šta bi rekao Lennon, kada ga slušam kao da slušam bajku....I ja sam sanjar, uvijek bila i vjerojatno ću biti, idealista-utopista koji beskompromisno vjeruje u razumijevanje, suosjećanje, brigu za čovjeka, odgovornost,ljubav i neki bolji svijet.Živim tako, u skladu sa svojim načelima i izabirem teži put, ali istovremeno i puno ljepši, inspirativniji, osjećajniji i odgovorniji put, odgovorniji prema drugim ljudima, ali i prema sebi.Put poštovanja drugog čovjeka ali i sebe.Biram vjeru u život i u dobrotu u čovjeku, ali biram i ljutnju prema nepravdi, jer da se ne ljutim značilo bi da se slažem s njom.Trebali bi svi ponekad zastati, u tišini razmisliti, da li smo još ljudi u svoj svojoj biti ili smo otupili i sa potpunom ravnodušnošću promatramo svijet oko sebe.Mislim da ravnodušnost nikako nije pozitivna kategorija, nismo stvoreni da budemo ravnodušni.Postoje dva puta, teži i lakši....koji ćemo odabrati ovisi isključivo o nama.
Post je objavljen 20.11.2010. u 22:28 sati.