Marketing
ZABORAVLJENA KUTIJA
Odmotavamo se.
Kao da želimo poput čarobnih slatkiša
što prije ostati goli u svojoj punoći,
s onim aromatičnim bademom u sredini,
ponuditi jedno drugome duboku raskoš
naših pronađenih duša,
u bespuću vremena
koje otimalo nas je svih ovih godina.
Što prije,
daj,
pa neka boli,
ako mora, što prije.
Dok prosipaš nježnost i daješ mi se sav,
iz kutije koju si čini se davno nekad zatvorio,
ugledam samu sebe odjednom, niotkuda,
djevojčicu zajapurenih obraza,
lukaviju od vjetra,
kako otvaram tu davno zaboravljenu kutiju,
i iz nje me zalijeva plavičasta svjetlost,
prepuna obožavanja nijemog,
kao da pregledavam što je čitavo ostalo
od božičnih ukrasa,
ili pak željno, nestrpljivih prstiju,
udišem snažno
slatko-zlatasti miris
Nikoline čizmice...
Sve je tu, i zanos, i želja,
i potreba silna da sjednemo u prvi vlak i otisnemo se u nepoznato,
sami ti i ja,
ljubeć se u kupeu ko dvije napokon sjedinjene sjene,
pa neka prolaze krajolici i gube se peroni nepoznati
i život koji trošili smo s potpunim strancima,
uvjeravajuć se da su to naši ljudi...
Dok ljubim te,
ti si moje more,
divlje more koje dobro poznajem,
oplakuješ svaku oštriju hrid mojih nedoumica i strahova,
tako neizrečenih da vrište svoju snagu,
dok ljubiš me
ja sam tvoja obala,
sigurna u svaku našu bajku,
naslonjena na tvoje rame,
dajem ti nepočešljan smisao i slobodan smjer.
Post je objavljen 20.11.2010. u 20:16 sati.