Vozim preko Korenice, prolazim podno Udbine i u napasti sam da skrenem i navratim do fra. Nediljka u crkvu Hrvatskih Mučenika (moram reći Đaniju da bi trebalo sljedeće godine stati ovdje i zapaliti svijeće! Možda će tada već i muzej biti u funkciji...), no čeka me solidna kilometraža i noćna vožnja, pa bolje da ovaj put to propustim. U Kninu zastajem samo na benzinskoj i bez pauze vozim do predvečerja pa stajem tek u Makarskoj. Tu se ipak spuštam s magistrale na rivu, opuštam se nakratko s pogledom na more u sumrak i grijem uz čaj; već je svježe i za nastavak vožnje uzimam zimske rukavice i windstopper.
Kako krenem kroz Makarsku i dođem do semafora dostiže me neko na motoru; u prvi tren ga ne prepoznajem pod kacigom, no vidim da nosi znakove Četvrte gardijske i zove me da se vratim! Runje i njegova ekipa je malo "protegla noge" od Splita ovamo, pa se veselo družimo neko vrijeme i dogovaramo i njihovu vožnju sa karavanom; pridružiti će nam se u Trilju i biti s nama barem do Knina. Odlično, baš mi je drago što smo se sreli, ali ipak ne mogu ostati dugo jer mi valja večeras još stići do Župe Dubrovačke. Nastavljam dalje i umjerenom brzinom (uz još jedno tankiranje u Opuzenu) oprezno se valjam ka jugu; cesta je mjestimično rosna, zavoje Jadranske magistrale baš i ne poznajem kao svoj džep, a i umor se osjeća; spavao sam valjda koja četiri sata...
Post je objavljen 13.11.2010. u 16:44 sati.