Stvarno ne znam da li se ovom događaju više veselim kao bajker, kao branitelj ili kao prijatelj! Bajkera u meni raduje duga, višednevna vožnja - posebno sada, kad je ovogodišnja sezona formalno završila, kad je većina motorista mojega kraja pospremila motor do proljeća, kad temperature padaju ujutro i do nule, noćne magle zastiru pogled a cesta više ne drži gumu. Branitelj se raduje obilasku posebnih mjesta iz Domovinskog rata, prisjećanja i odavanja počasti onima koji su dali sve što su imali - ali i druženju sa onima koji su još živi, i u čijem društvu se osjećam kao da nisam lud zato što mi stare slike u sjećanju često budu oštrije i jasnije od slika koje mi oči gledaju danas. Prijatelja u meni veseli druženje sa ljudima - bajkerima i braniteljima podjednako! - koje već neko vrijeme nisam vidio, i za koje znam da kada mi se nasmiješe i pruže ruku, kada me zagrle i smiju se sa mnom, da to rade od čista srca, iskreno, i bez interesa ili skrivenih namjera. Ovakva su okupljanja uvijek pravi primjer druženja "braće po oružju", pa bilo to oružje odloženo u ormar za "zlu ne trebalo" ili smo na njemu dojahali.
Post je objavljen 13.11.2010. u 10:34 sati.