Marketing
Mir trebamo učiti
Koji je vrag u nama ljudima da se neprestano tučemo, koljemo i ubijamo? Čitava povijest ljudske civilizacije nije ništa drugo nego povijest sukoba i ratova. Pogledajte samo tu riječ - civilizacija! Civiliziran je netko tko je kulturan, obrazovan, prosvijećen, uljuđen. Da, zašto se onda upravo naziva tako - civilizacija, možda bi primjerenije bilo da se zove ljudska militarizacija?
Čim neki luđak na isturenom položaju počne patiti od erektilne disfunkcije (na latinskom - Vidi Meni Visi), on se istog trena lati oružja i počne pucat po susjednom selu. Pola ljudi pobije, a ona druga polovica uspije nekako pobjeći. Onda nakon nekog vremena, ovi što su nekad bježali ojačaju pa rasture selo od ovog luđaka koji je u međuvremenu već otegnuo papcima. Nakon svega, u dugim zimskim večerima pričaju se priče ko je kome koga ubio. Pa se pamti. Pa se vrati. Pa opet sve ispočetka.
Povijest ljudskog roda je u stvari neprekinuta krvna osveta.
U svim gradovima na svijetu naići ćete na spomenike ratnicima i osloboditeljima. Jašući visoko na propetim konjima vojskovođe vitlaju mačevima, ubijaju protivnike, neutraliziraju "živu silu", povijest ih pamti kao junake, po njima nazivaju ulice, trgove, čak i čitave gradove i države. Ratnici su face, mirotvorci su šonje...
Imamo ulice Domovinskog rata, Francuske revolucije, Rakovičke bune, narodnog ustanka, četvrte brigade, treće bojne, petog korpusa...
Zašto ne postoje Ulice mira?
Na čitavom Balkanu izgleda da ne postoji niti jedna, nalazimo ih tek na njegovim rubovima, u Brtonigli i Subotici.
Ulica mira... Zar ne bi voljeli imati takvu adresu iza svog imena i prezimena?
Ulica sreće, postoji li to?
Ne postoji.
Ulica ljubavi?
Ne postoji.
Ulica tolerancije?
Ne postoji...
Svake godine s godišnjicom vukovarske tragedije čuju se iste priče. Da, moraju se čuti, samo zašto samo tako prigodničarski?
Vidim da se mnogi upinju da na svjetlo dana izađe istina o Domovinskom ratu.
Ma dajte molim vas!
Istina o ratu?
Istina o bilo kojem ratu?
Pa znate li da je upravo istina prva na listama poginulih u svim ratovima u povijesti čovječanstva?
Ne tražite istinu o ratu, mogla bi vas razočarati.
Isto tako čujem prijedloge da se u osnovnim i srednjim školama uvede predmet "Domovinski rat".
Okej, nemam ništa protiv, ali je li itko ikada razmišljao da se u škole uvede predmet jednostavnog naziva - Mir?
Mir, tolerancija, nenasilje, nije nešto što nam pada s nema, što je samo po sebi razumljivo.
Za mir se treba boriti. O moj Bože, kakva paradoksalna rečenica - za mir se treba boriti.
Mir je potrebno učiti.
Znam, čovjek je kompetitivno biće.
Voli da je jak, voli da je bolji od nekog drugog, voli posjedovati, voli vladati.
Eto recimo, meni se sviđa Sanja. I mom prijatelju Mati se isto tako sviđa Sanja. Ali, Sanji se Mate više sviđa nego ja i tako jednog lijepog dana Sanja postane Matina cura...
I što sad?
Trebam li zbog toga uzeti toljagu i opandrčiti Matu po glavi, a Sanju zgrabiti za kosu i odvući je u svoju pećinu?
Neš ti meni, znaš...
Hoću li tada biti sretan?
Zašto u našem jeziku imam tako ružnu riječ za toleranciju - snošljivost?
Zašto u našem jeziku imamo tako blesavu riječ kao što je suživot?
Ne postoji su-život! Što bi to trebalo bit? Surogat života?
Postoji samo život
I postoji smrt.
Kad više života nema...
Mir treba učiti
Svakoga dana
Na svakom mjestu
U svakoj prilici
Mir nam treba
Bez njega nismo ljudi
Bez njega smo ništa
Post je objavljen 19.11.2010. u 19:08 sati.