Danas sam nešto spoznala. Da hodanje u čizmama na petu zahtijeva visoku koncentraciju, uključuje rad nekih nepoznatih mišića, ali da mi noge izgledaju još bolje! Nakon puno godina ravnih cipela i čizama, odlučila sam kupiti obuću koja ima povišenu petu. Pa da vidim kako ću se snaći u tome. Jer već je vrijeme da imam bar jednu takvu stvar; da se malo „uozbiljim“! Izgleda elegantnije, osjećala sam se kao prava elegantna žena! Zamišljala sam da sam manekenka! Ono noga-ispred-noge, ravno držanje. I snašla sam se, super mi stoje i prilagodila sam se novonastaloj situaciji. Čak sam razmišljala kako bi se snašla na modnoj pisti, stalno sam se pogledavala u izloge, složila ozbiljnu facu i zamišljala kako svi gledaju odjeću koju kao model nosim!
Ali ipak, nakon sat-dva hodanja, umorila sam se. I shvatila da me bole neki mišići za koje nisam znala da postoje… Naravno nove čizme su zahtijevale takav kompletni stil, kraću suknju, fensi kaput i torbu. Sve sam to navukla na sebe, a uz novu modernu frizuru, osjećala sam se kao neka nova/druga osoba. I svidjelo mi se na trenutke. Ali kad sam primijetila da me žene gledaju s ljubomorom u očima, a muškarci s nekom pohotom, nije mi se više sviđalo kako izgledam. Ne želim da me tako ljudi gledaju. Poneki muškarci su tako buljili u moje noge, da sam se i uplašila da će me pratiti i zaskočiti negdje u mraku. Mamicu vam mušku! Onda sam odlučila da se tako više neću oblačiti. Teško je ženama sa dobrim nogama. A neke to sve vole, te pohotne poglede. Ali ja ne.
Napokon sam došla doma, skinula sve to sa sebe, obukla staru trenerku, skinula šminku, zavalila se na kauč i opet sam ona stara ja. Sad razmišljam kakve ću si čizme kupiti. Ravne, bez pete! A ove bi mogla prodati. Neke bi bile sretnije u njima nego ja!
Post je objavljen 18.11.2010. u 21:37 sati.