. . . bilo je lijepo, nevino smo izmjenjivali poglede, pazili da to ostane između nas . . . kada bi te vidjela srce bi ubrzano kucalo, a kad te ne bi bilo samo bi tražila oči tvoje . . . no svaka sreća ima svoj kraj . . . ova možda nije imala početak, ali kraj je postojao . . . iako srce osjeća da si mi potreban, ti si našao prepreke za sve ove trenutke . . . teško je priznati, istina, bila je daljina . . . nisi mi vjerovao, nisi se htio petljati samnom znajući da smo udaljeni . . . zar je to dovoljno da te izgubim . . . ? istina boli, ali ova je surova . . . ništa nije prestalo, plamen još tinja, ali boli, razdire kad te gledam, a znam da nisi moj, već njen . . . teško je biti s tobom, a ne biti tvoja . . . pretvaramo se, istinu zna srce, no ponos je jači . . . tako bi te okusila, dodirnula, no bježimo obadvoje u svjetove koji se razilaze i pokušavamo živjeti opijeni maštom ne okrećući se oko sebe . . . =(
Post je objavljen 18.11.2010. u 20:34 sati.