Čitajući Vijesti iz svijeta zastala sam kod incidenta koji se dogodio u argentinskom parlamentu, kada je jedna zastupnica udarila preko zuba kolegu zastupnika, koji ju, kako je izjavila „živcira i iscrpljuje cijelu godinu“, pokazujući tako „nedostatak poštovanja“.
Dvoje ljudi u argentinskom parlamentu su doživjeli snažan stres i ujedno doveli svoj „kolektiv“ u stresnu situaciju.
Strašno!
Da li će dotični par biti nagrađen ili kažnjen, ne znam, ali me to navelo da se malo pozabavim temom stresa.
S koliko godina argentinski zastupnici odlaze u mirovinu, također ne znam, kao što sve do jučer nisam znala da je našim izabranicima ostalo „sve po starom“, dok se onima koji su ih birali velikodušno nude nove (stresne) mogućnosti za odlazak u mirovinu. Od malog broja izrečenih objašnjenja ili pravdanja dotaklo me ono o “stresnom poslu”.
Istražujući površno temu stresa, nisam naišla na podatak da, biti političar, podrazumijeva da se bavite stresnim poslom. Istina, bude tu niskih udaraca, i onih u prazno, ali slike i priče koje me svakodnevno okružuju, ničim mi ne ukazuju na stresno stanje naših „izabranika“.
Što je doista stres?
Stres je prirodna obrambena reakcija našeg organizma na promjenu.
“Stres (od engl. stress) doslovce znači udarac. Okolnosti koje izazivaju stres nazivaju se i stresori ("udarači"). Pojam stresa u užem smislu označava reakciju organizmu na djelovanje vanjskog stresora. Kad se "nagomila stres", čovjek se razbolijeva: može se osjećati kronično umorno ili iscrpljeno; može patiti od nesanice ili prevelike potrebe za snom; može izgubiti tek, spolnu želju i sposobnost uživanja u životu; može ga dohvatiti depresija, anksioznost, napadi plača i panike, opsjednutost, fobija...”
Plača nema; fobija ima, opsjednutosti također, a o spolnoj želji govoriti, bilo bi “žutilo”. Depresija i anksioznost su tajne iz liječničkog kartona.
No…gledajući ih jučer, pitam se:
Gdje su umorni i iscrpljeni? Tko je bez teka i sposobnosti uživanja u životu?
P.S.
Imala sam želju detaljnije razraditi ovu temu, ali mi se odjednom to učinilo besmislenim, jer…umorna sam, neispavana, plače mi se, ne jede mi se… Možda sam pod stresom, pa bi za kraj još samo izdvojila latinsku izreku koju su “Plivini” stručnjaci uvrstili u temu, od koje me hvata panika:
"Griješiti je ljudski, ali je u pogrešci ustrajati ludo".
Post je objavljen 18.11.2010. u 15:22 sati.