dan bez tebe...bez patnje, bez grča, bez uhođenja...
bravo ja, samo jedan dan, bio si mi u mislima, pričala sam o tebi, ali bez bola...baš kao i jučer, lijepo sjećanje i to je sve...
znam da će još tu i tamo zaboljeti, ali idem dalje, kao i uvijek, ovaj puta nešto sporije...
ne želim opet tražiti nekada i izgubiti sada...
prihvaćanje i sloboda...odlaska, sebe...
koliko je lakše biti ovako, sama...
zavoljeti ću ja to...
Post je objavljen 17.11.2010. u 21:37 sati.