Sveti Pavao u svojoj Poslanici Rimljanima piše da ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: "Abba! Oče!" (8,15). Iza izraza "posinstvo" stoji tehnički rimski izraz za posvajanje i legalno priznavanje osobe nečijim sinom, a spominje se još u Galaćanima (4,5) i Efežanima (1,5). Trauma Vukovara na isti način je posvojena od hrvatskog nacionalnog korpusa. Ona je prvenstveno privatna trauma svakog Vukovarca koji se našao tada u gradu i izvan njega. Ali ona je i opća trauma.
Jedan dragi čovjek s kojim sam se dosta družio u jednom periodu u životu, jednom mi je rekao da je ateist jer se kao dijete molio Boga '91. da Vukovar ne padne, a Vukovar je pao. Kako nas djetinjstvo podosta određuje, ja shvaćam da čovjek jednostavno ne može vjerovati. Val ateizma koji je zapljusnuo Europu nakon Drugoga svjetskoga rata je vrlo sličan. Neki pak vole svoditi isključivo zlo na logore. Ja uvijek navodim da Annu Frank nisu izručili Nijemci Nijemcima, već bahati Nizozemci, koji vječno suze liju kako su ih zločesti Nijemci kinjili. Nema naroda Europi koji nije surađivao s Nijemcima.
Život je htio da sam upoznao pregršt Vukovaraca, istina prvenstveno preko svoje lokalne župe, ali dosta i izvan. Imam susjeda Vukovaraca, na istom katu, susjeda Vukovarka mi je možda i najdraža susjeda.
Dio Vukovaraca se često nađe uvrijeđen da koji mi vrag svi plačemo nad Vukovarom, da koji vrag mi znamo, mislim ne kaže se izričito da odjebemo od Vukovara, ali to se misli. Pogotovo kod onih ljudi koji su uvjetno kazano, za bratstvo&jedinstvo. I tu nastaje problem . I tu dolazi do kratka spoja. Vukovar primarno pripada Vukovarcima, ali kao što rekoh, on je posvojen od cijele Hrvatske (štoviše nešto kao Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara svjedoči o tome, ako se ne varam 72 Zagrepčana su poginula u obrani Vukovavara i 14 ih je nestalo).
Što s Vukovarom? Što s traumom Vukovarom? Ljubljeni predsjednik, koji je strastveno zaljubljen u Boru Tadića, bi to izgladio nizom isforsiranih isprika, sad smo se malo ubijali, pobili su ljude pronađene u bolnici (koje je, ponavljam ovdje često, birala jedna ženska osoba iznutra, djelatnik te iste bolnice) i odjednom je sve super. Ajmo uzet (manji) broj od 255 ubijenih na Ovčari koje je drug precednik Jovo izjednačio s 18 ubijenih u Paulin Dvoru, dakle jedan mrtav na srpskoj strani je vrijedan kao 14,16 na hrvatskoj strani, fakat krasna matematika. Ono što ovdje bode u oči da drug Josifović, po haškoj logici svodi žrtve Vukovara na samu Ovačaru, a to što su JNA i TO Srbije razvalili i mrcvarili grad mjesecima nikom ništ. Štoviše, sami smo krivi za to, valjda je trebalo pustit JNA, srbijanske teritorijalce i četnike do slovenske granice, pa neka se Bleiburg i blajburzi ponavljaju, jer eto komšije ne umeju da rade, nego da se biju (i kolju zarobljenike). Ali lepi Bora i tupi Jova će da se izvinu i sve će da bidne ko pre rata.
Tu i je bit problema. Ništa ne može biti kao prije rata. Naravno da će horde pijanih zagrebačkih studenata (iz svih krajeva Lijepe naše) ići se oblokavati u Beograd, naravno da će različiti NGO-pijavice na budžetu držati skupove i pričati kak su nacionalisti krivi za sve (nije Slobodan Milošević bio četnik, nacionalist i velikosrbin, nego komunist, Jugoslaven i marksist) i da eto moramo se voljeti i da sve treba biti idealno. Ne kažem da treba dići zid na Bajakovu i odbaciti svaki kontakt, ali je stvarno plesanje po grobovima tvrditi da je sve idealno i da se volimo. Ja Srbiju i Srbe nikad neću voljeti, jesam za normalne odnose , ali nemojte me siliti na nešto što ne mogu i zvat me fašistom ako tražim svoje privatno pravo da Srbiju i Srbe ne volim (iako je to poraz mene kao vjernika, doduše ne držim ovog kao pijan plota). Mnogi su, srećom, tipični Hrvati kratkog pamćenja, pa nemaju takvih problema. Mene je Bog prokleo da pamtim kao slon. Ali bolje je imati kratko pamćenje i bolje je biti naivna budala. Hrvatska ofca, sretna ofca.
A na kraju priznajem da i dalje ne znam odgovoriti na pitanje iz naslova.
Ali neka ide to u niz sličnih problema koji muče Hrvatsku.
Jer Hrvati imaju rješenje; za sve je kriva politika i političari.
Ehe.
Pero Panonski
Post je objavljen 17.11.2010. u 15:57 sati.