Marketing
Ruže svete Elizabete
U subotu, 13. 11. na Svetom Duhu održan je karitativni susret Frama Grada Zagreba povodom blagdana sv. Elizabete Ugarske. Ovog puta su nam kao gosti došli Frama i FSR iz Poljske. Inače, oni su ovdje boravili tri dana kroz koja su bili smješteni u Taboru. Po dolasku na naš brežuljak raspoređeni su u grupe koje su vodili naši framaši te krenuli u obilazak Zagreba i njegovih znamenitosti (došli su čak i do Matije Gupca, a priču o njemu Franka im je objasnila na tragikomičan način 
). Neki su kupovali vino, rakiju, suhe smokve ili jeli kremšnite itd…). Za to su vrijeme neki od nas spremali dvoranu za ručak i (ovo posebno naglašavam) 
teglili nevjerojatno velike i teške lonce u kojima su tete iz pučke kuhinje spremile grah s kobasicama. Nije ovo bilo lako, ali isplatilo se! Oko podneva su se počele okupljati grupe te smo ih mi domaćini (nadam se) uslužno počastili ručkom. Naravno za vrijeme ručka smo se i ugodno družili, upoznavali itd.
Nakon toga je u crkvi sv. Antuna započeo drugi dio programa tj. priprema za posjet staračkim i dječjim domovima. Izmolili smo molitvu srednjeg časa (dio na hrvatskom, a dio na poljskom), a također smo i pjevali na poljsko-hrvatskom 
, a zatim smo se podjelili u grupe za posjete. Naravno, kao što to obično biva bilo je i tehničkih poteškoća, ovoga puta s mikrofonom (što bi rekla nova Magazinova pjesma: odgovaraaaaa jeka jekaa, ajajjajajajaa, nema slike nema tona………).
I tako krenusmo u posjet djeci i starijim sugrađanima. Iz svoga iskustva (a ovo mi je bilo prvi put) mogu posvjedočiti da je predivno prvenstveno dio svog vremena pokloniti tim ljudima. Bili su jako sretni što smo ih posjetili, a izrazili su želju da to učinimo i još koji put godišnje pa se nadam da ćemo uspjeti to i ostvariti.
Nakon što smo završili s posjetima i vratili se na Sveti Duh oni koji su htjeli mogli su se častiti s grahom 
kojeg je poprilično ostalo, a poslije objeda smo izmolili krunicu u crkvi te slavili svetu Misu. Nakon toga smo se uputili u Dom sv. Franje, gdje nas je razveselio nastup klape KBF-a. Potom su krenula svjedočanstva framaša o posjetima domovima, a vidjeli smo i prezentaciju sa slikama koje su slikane od jutra do tada. Uslijedile su zahvale i naravno pokloni koje je priredio Veritas (to je neizostavno 
, hvala im).
Druženje je uz karaoke i ples nastavljeno u Antoniju i potkrijepljeno kolačima i ostalim slatkim prilozima. Na kraju su Poljaci krenuli u svoju kraju, a mi smo pospremili, počistili i odnijeli one lonce s početka priče u samostansku kuhinju, gdje smo mi nosači (pogodite tko 
) degustirali slatke fratarske uštipke (hvala onome tko ih je tamo ostavio, to je bio šećer na kraju 
).
Hvala svima koji su sudjelovali u ovom prekrasnom projektu, koji će se (nadamo se) ponoviti, ako Bog da!
Post je objavljen 16.11.2010. u 22:20 sati.