srce još zatreperi kad onaj mali msn prozor prikaže fotku koju sam ja snimila...sa tvojim nadimkom...zato sam ubila msn na neko vrijeme...
još potajno dolutam na tvoju stranicu u potrazi za tobom, izgubljeno, nikad moje...
i razmišljam o tome da ubijem lozinku tamo, tako da ni ne mogu puno toga vidjeti, ali, zar nije bolje shvatiti da to nema smisla i ne ide i da ne radim ono što mi je bolno...
zašto da se kažnjavam za ono što jesam i ono što nismo mogli biti?
šetnje i stare ljubavi...malo odmora i odmaka od svega...
ubiti prazninu, tragati za sobom, a ne tobom...
bio si tu u prolazu, kao i mnogi...naučio me ponešto, ipak, koliko god da nisi vjerovao u to...
volio me? možda...možda nije ni bitno...
voljela te..možda...možda nije ni bitno...
izgubila...no, jesam li te ikada poznavala?
poznajem li sebe? volim li se?
znam...da volim lutati...
da ne volim dva puta ići istim putem...da volim šetati u krugovima...
da volim glazbu i šum mora
buku ovog grada i tišinu onog mog...sela i gradića...
da volim djecu i životinje
da ima malo mjesta na kojima sam svoja...a ta mjesta su kraj ljudi koje volim...
da sam dijete koje je naglo i povodljivo...nekad iracionalno, nekad sanjari...
da se lako izgubim u bespućima slova i virtuale...
a teško opuštam u stvarnosti
da ne znam što želim, pa udovoljim onima koji su oko mene...
da imam povjerenja u strance (a i ti si bio jedan divan stranac u početku)...ali ne i u one koji su me povrijedili
da pobjegnem od tih...makar bili u pravu, samo da ne pitaju kako sam...
da u meni ima vedrine i nade i volje za nove letove...pa makar bili kratki i nespretni...i makar bila noć i kiša...
da se bojim, ali ustrajem...
ali je daleko lakše dok imam naručje u koje mogu pasti i plakati...a ono je ipak samo jedno jedino...i nije bilo tvoje...
da ipak ne mogu sada slušati balaševića...
da me jučer više od ičeg razveselilo vidjeti tebe u nekome od prolaznika...i da ću te još dugo u njima tražiti...ali onako...potajno ;)
Post je objavljen 16.11.2010. u 15:49 sati.