Danas ima ravno 28 dana, i danas je to čudo veliko, jer zadnjih par mjeseci, 28 dana uvijek imaju koji dan manjka. Pa to bude 24, 25, 26, ovisi o stresu, naporu, seksu, upalama, ispalama, svemu i svačemu. Pa sam krenula vjerovati u nagovještaj menopauze i to je to, jebga. Sve teži pmsovi, upala mjehura, slabašan organizam, hormoni u sunovratu, krenulo sve u klinac krasni bespovratni. A onda je Paprena došla u posjed knjige, ne toliko nakaradne kao što su one, koje nam poručuju kako ranojutarnjim i svakodnevnim, pa i višegodišnjim, ponavljanjem da život je lijep, a ja sretno dijete kozmosa i radosno prihvaćam sebe, tebe, nju, njega, sve vaše/naše/moje greške i debilane razumijem, cijenim i ljubim, prihvaćam i svoju seksualnost i obožavam svoju maternicu, hram svekolikog stvaralaštva, i sve je haj, baj, naj i tako se nikad neću razboljeti, ni ostarjeti, ni umrijet, samo pozitiva, pozitiva, jupijej, nego, izgubih se u pustinji pozitivizma, eto, dobila dakle, Paprena knjigu o ženskom tijelu i prirodi i društvu i biljkama, na laganoj granici onog s mambođambo porukama, gdje u knjizi lijepo piše kako ulje od noćurka čuva sveto žensko zdravlje i kako ga treba lipo konzumirati i sve bude super i pet. Pa sam joj prvo rekla pih, uh, joj, a onda ajd, ništa nemam za izgubiti, ionako je sve krenulo tamo kamo jest.
Pa sad eto, već 28 dana, uz laganu večeru, konzumiram i ulje uskladišteno u gumeni kravlji papak ( to je tako bolje, jer je ulje navodno oduuuurno ), i danas sam, eto, dočekala dvajsosmi dan bez ijednog dana manjka, i nisam pala u sevdah od bolova, i ne osjećam se kao da bespomoćno sjedim u šugu od pomidora i kao da mi cijela utroba želi otputovat u Australiju ravno kroz središte zemlje, nego, sve je lagano, skoro kao u đevojke od 28 godina, tek tu i tamo, ako kihnem, osjetim da se špina odvrnula, ali nije toliko strašno kao onomad kad nisam ni morala kihnut. Milina, divota i krasota. A što je najbolje od svega, piše na netu kako ulje djeluje tek nakon 4 tjedna konzumacije, što bi trebalo reć, da još nije ni počelo djelovati, a već je bolje. Uf, kako dobro će tek bit. Jedva čekam!
Sad samo ponizno zahvaljujem svima redom, osim režiseru, koji je uprkos svemu vjerovao u mene i udijelio mi glavnu ulogu u mojem životu, moram zahvaliti i bakama, djedama, mami, tati, sestrama i braćama koje nemam, a u ovom trenutku, nadasve i najviše Kolumbu koji je, iz nekog svojeg razloga, odbijao vjerovati kako Amerika nije Indija, u kojoj su, iz istog razloga, krivo nazvani Indijanci iscijedili noćurak, da bi ga neki pohlepni bijelac zapakirao u tablete i bočice i krenuo zarađivati na sirotim ženama, jebemusunce, ali hvala svejedno, da nije njegove pohlepe, ne bi bilo ni pomoći, zanimljivi su ti krugovi naši od dobrog prema zlu i obrnuto i kako je jednome nešto zlato, drugome blato, bilokakobilo, danas se osjećam laganom i zahvalnom i smirenom, iako magla je dolje, oblaci gore, ljudi tmurni i na računu ništa novo.
Sad još moram pronaći neki sveti lijek lijenim crijevima, a da nije baš Linex forte, i eto me opet jupijej!
U međuvremenu, pojavio se šefonja nakon poduže pauze, dolaske je svoje prorijedio na jedan tjedno, ako, ispričao par vicova, i objasnio kako je ful napaljen i kako bi jebo, jebo, uvalila sam mu deset kn koje sam danas uspjela zaraditi na crno i rekla kako bih ja kavu, kavu, pa je nevoljko otišao, a onda, voljko se vratio i objavio da bi baš jebo, jebo onu malu crnu konobaricu. I onu dobru pičku tamo prekoputa, i sve što mrda, pa sam pazila ne mrdati dok smo pričali o stvarima s jebanjem nepovezanima, a onda je rekao da mora otić jer da mu se diže kurac od svega, pokupio papire za knjigovođu i odjezdio u nepoznatom pravcu. O zatvaranju firme odbija pričati, jer nije tako zabavno kao o jebanju u prazno, nikako nije zabavno, i tužno je djelovao ono kad jer rekao da tko će njega nadrkavat i vadit mu mast jednom kad odem. Znam da me iz nekog čudnog razloga cijeni, ali čini mi se ponekad i da me voli, jer tko bi bio toliko blesav i prepustio sve što je uložio da mu se tako mjesecima raspada, i propada, jer taj netko tko bi to trebao znati raditi... fatalno je nesposoban. Budimo realni. Dobila sam posao na čuvanje, igranje i zabavu i sad sama sebi ne znam namaknuti plaju. Kud ćeš veće kazne, kud ćeš veće ironije.
No, dobro, krenimo jedno po jedno.
Noćurak djeluje.
Djeluje i to što razrijeđujem mušterije odbijanjem cjenkanja. Barem me sad raduje rad s ono malo vrijednih što mi ostaše, i ne tlači me to što imam posla s onima na koje ću, osim troška materijala, trošiti još brdo silne energije u natezanje oko plaćanja.
Djeluje i ono plaćanje avansno koje sam tražila.
Djelovat će možda i nova linija proizvoda koji mi se vrte po glavi. Valjalo bi probat, nema druge. Samo da se to što se vrti, vrti, vrti, ne zavrti prejako, pa da mi se smuči. Uvijek neka dlaka rđavom kurcu smeta. Uvijek nešto, kakogod.
No, danas, eto, nećem se više žaliti...
Post je objavljen 16.11.2010. u 15:27 sati.