TELEGRAM VANZEMALJCIMA IZ ZEMLJE KSCANSKIH TAJKUNA
Beba žrtva nečovječnog zakona
Uzbudili su se duhovi nakon objave priče o Jasni Kasunić i njenoj djeci koji ne postoje (!) u selu Kurjavići na Višnjanštini. Javili su se pojedinci i skupine građana užasnuti ovom pričom. Jer, kako je moguće da u civiliziranoj zajednici jedno bolesno dijete i jedna bolesna žena bez ikakvih prihoda i legalnog doma nemaju pravo na zdravstvenu zaštitu ni bilo kakva građanska prava, osim na socijalnu pomoć, samo zato jer nemaju legalno prebivalište? Njeno najmanje bolesno dijete nema zdravstvenu zaštitu, a četvero školske djece živi bez kupaonice i toaleta s tekućom vodom.
Prije nekoliko dana objavili smo priču o 38-godišnjoj Jasni Kasunić, majci četvero djece, od kojih najmlađi Luka ima tek 8,5 mjeseci, a koja je prije dva tjedna ostala bez supruga Vlade Pavlovića, koji je iznenada preminuo u 44. godini. Živjeli su 13 godina u ruševnoj kući koju im je vlasnica ponudila da ne propadne do kraja, ali nisu dobili ugovor o stanovanju, pa su i dalje koristili dokumente s ranije legalne adrese u višnjanskom selu Farini. Pokojni Pavlović pokušavao je trajno riješiti pitanje doma za svoju obitelj kupnjom građevinskog zemljišta ili ruševne kuće koju bi popravio, budući da je bio zidar, ali mu to nije uspjelo. Problem je eskalirao kada mu je istekla osobna iskaznica, nekoliko mjeseci prije Lukina rođenja. Nije mogao pribaviti novi dokument jer nije imao dokaz o legalnom prebivalištu u višnjanskom selu Kurjavići.
Dijete je rođeno sa srčanom manom i mora na operaciju, ali obitelj ga je, prema hrvatskim zakonima, mogla samo upisati u maticu rođenih, ali nije dobilo JMBG ni OIB jer otac nije imao dokaz o prebivalištu. A bez ta dva službena broja ne može dobiti zdravstvenu iskaznicu.
- Nekoliko dana prije nego što je otac umro bili su u Centru za socijalnu skrb i prijavili nam problem. Odmah sam poslala dopise Općini Višnjan i Istarskoj županiji, opisala o čemu se radi i apelirala da suradnjom pronađu rješenje. U međuvremenu, budući da je otac obitelji umro, u okviru zakona ostvaruju materijalnu pomoć. Bila sam jučer kod njih i objasnila što sve majka mora učiniti da bi se problem počeo rješavati. Nažalost, ona nema nikakvog pisanog traga o ranijim pokušajima, samo prepričane usmene kontakte, a važan je pisani trag, rekla nam je socijalna radnica u porečkom Centru za socijalnu skrb Danijela Jurić, zadužena za područje Višnjana.
Pitali smo je kako je moguće da bolesno dijete nema zdravstvenu skrb, ali ni socijalnoj radnici nije se bilo lako probiti kroz zakone i proniknuti u srž problema. Konzultirala se, kaže, s policijom. Zakon kojim se regulira prebivalište te dokumenti koji iz toga proizlaze, pa i zdravstvena iskaznica, vrlo su striktni i kazne za nepoštivanje su visoke.
- Centar tu malo može učiniti jer ne raspolažemo prostorom u koji bi obitelj mogla useliti, kaže Jurić. Nevjerojatno je da nitko drugi ne osjeća potrebu, ako već ne obavezu, da pomogne ženi s četvero djece. Socijalna radnica pokušala je razgovarati sa stanodavkom i rodbinom, ali bez ikakvog uspjeha. O nizu pojedinosti iz razgovora koje je obavila da bi pomogla ne može govoriti jer su osobne prirode, kaže socijalna radnica.
Na priču iz Kurjavići reagirao je pročelnik županova kabineta Miodrag Čerina. - To se mora hitno riješiti. Županija je spremna ponuditi plaćanje stanarine godinu dana ako Općina Višnjan nađe stan, rekao nam je načelno Čerina, osobno pogođen ovom pričom. Rezultat ovakvog stava još očekujemo, a pitali smo i načelnika Općine Višnjan Angela Matticha što kani učiniti. - Radimo na tome, bio je jedini kratak Mattichev odgovor.
U Hrvatskoj postoje zakoni, ponajprije Ustav koji u članku 21 kaže da svatko ima pravo na život, pa tako i nevini, bolesni 8,5-mjesečni Luka, a u članku 59 hrvatskog Ustava piše da se svakome jamči pravo na zdravstvenu zaštitu. Zašto onda zakoni, koji bi morali biti usklađeni s Ustavom, teškom blatnom čizmom gaze ova dva Lukina temeljna prava - na život i zdravstvenu skrb? Moguće je da se dogodi takav propust u državi koja zakone mijenja kao čarape za jednokratnu upotrebu, ali nerazumljivo je da se niti jedan službenik te države koji je došao u kontakt s problemom nije obrecnuo na zakon koji je nečovječan i protivan Ustavu, pa po kratkom postupku postupio drugačije. Jer zakoni u uređenom društvu moraju služiti građaninu, a ne ograničavati ga. I tko jamči da se ova priča neće ponoviti, da se neće jednako dogoditi nekoj drugoj obitelji, nekom drugom Luki? Tko će alarmirati zakonodavca o ovom slučaju? Novinarka, neka nevladina udruga ili državna/županijska ustanova? (Sniježana MATEJČIĆ)
Broj računa Jasne Kasunić
Zbog svih čitatelja koji su zvali i pitali kako pomoći ovoj obitelji, objavljujemo broj tekućeg računa Jasne Kasunić u Hrvatskoj poštanskoj banci 32 11 03 50 34.
Post je objavljen 16.11.2010. u 15:25 sati.