Marketing
Inženjerska diploma napokon se isplatila
Nerijetko sam napominjao svoje blago nezadovoljstvo čikaškim blagodatima i nisam skrivao svoje ambicije da se preselim u Europu. Tako sam prionuo poslu i stao ispunjavat među ostalim i aplikaciju za Cambridge. Osim što je aplikacija generalno retardirana i što ne dade da ljudi ko normalni online napišu preporuku, već ju valja kuvertirati i pretpotopnom tehnologijom poslat na Otok, posebno zavidna razina zajebancije (sad da li je to dno ili mulj bilo bi vrijedno raspraviti) nastupa kada valja napisati research proposal. E sad, barbe sa sveučilišta inzistiraju da ovaj ne premaši 16 redova od maksimalno 130 znakova (uključujući space!) što je već samo po sebi ljuti šamar u facu aspirantu jer mora na bijednih 200 riječi svesti sve divne priče koje je umislio o sebi i svom projektu. Uglavnom, napišem ja to, namještam, koristim jebene '-' (kada ste zadnji puta koristili vražji '-'? Sigurno ne od kada smo svršili s Word Perfect 5.1. na 8 disketa) i uspijem to ukalupiti u 130*16 znakova. Idem poslati i ono kaže dokument neće ići remeto, imate previše znakova i/ili redova. Gledam ja, brojim, klikčem word count, brojim još i ono, pa jebemu nemam, imam koliko trebam maksimalno 130 po redu. I mislim ja, razbijam glavu, pa kao što se zbiva, kako sad da ovo riješim i prisjetim se staroga, tada prodekana Mornara, danas dekana FERa i njegovog kolegija prvog semestra: Programiranje. I mislim, pa nije valjda, nije valjda da su toliko ludi. I provjerim, skinem po dva znaka u svakom redu i prolazi. I mislim si ja, pa koliko lud jebeno moraš biti da u 130 znakova brojiš i ENTER (koji se za one koji ne znaju kodira kao dva znaka: '\n\r'). Dno, mulj, debakl ili ljuto barbijanje? Recite vi meni.
Cini
Post je objavljen 16.11.2010. u 00:06 sati.