Više ne pišem.
Bilježim samo mobitelom
ili fotoaparatom sličice
u kojima uočim ono nešto
oko čega bih mogao omatati riječi.
Volim ih zvati predpoezijom
i misliti o tim sličicama
kao o sirovini.
Skladištim ih tako i čuvam
za neke bolje dane.
Izlasci sunca, zalasci sunca,
mačke na krovu u jednom češkom gradiću,
šarena sarajevska ulica,
opustošeni osječki željeznički kolodvor,
lutke u izlogu,
sjene, odrazi,
prozori, stakla.
Sve je prepuno svjetlosti.
Čeka me lijepa budućnost!
Post je objavljen 15.11.2010. u 21:44 sati.